Aleksa baš danas slavi rođendan: Daniela otkriva kako je prepoznala da njen sin ima autizam

02.04.2024. | 14:55

Aleksa je imao oko godinu i po dana kada sam primijetila znakove povlačenja u sebe, gubitak govora i onda sam počela da istražujem šta bi to moglo da bude. Sve je vodilo ka tome da mališan ima autizam, priča Daniela Višnjić, majka sad već tinejdžera koji baš danas, na Svjetski dan svijesti o autizmu, slavi 17. rođendan.

„Službeno dijagnozu nismo dobili do polaska u školu, ali to mi toliko nije bilo ni bitno jer sam znala šta je i da moram potražiti način kako pomoći svom djetetu. Trajala je borba kako pronaći stručnu pomoć, koje je bilo nedovoljno. Nisam ni znala nekog ko je prolazio isto, pa da mi bar kaže kako, gdje, šta. Danas je to mnogo bolje, od ranog otkrivanja do pružanja stručne pomoći. I eto, moj sin baš danas slavi rođendan”, priča Daniela za BL portal.

Daniela ne krije da je svjesna povezivanja autizma sa vakcinacijom, ali da kao pravnik po struci tako nešto ne bi tvrdila. Ponavlja da je jedino važno da svog sina poslije svih ovih godina vidi kao srećnog mladića.

„On je srećan, emotivan dječak koji bi vas vjerovatno sada zagrlio. Kao i većina njegovih vršnjaka, voli računare, prirodne nauke, a pamćenje mu je fotografsko. Nije baš oduševljen učenjem, ali pretpostavljam da je to tako kod većine djece”, kaže Daniela, uz savjet da osobama sa autizmom prilazite kao i svakoj drugoj osobi.

Kako je 2. april Svjetski dan svijesti o autizmu, Daniela priznaje da im je ovaj datum svakako poseban, jer slave i rođendan. Naravno, drago joj je što se baš danas više govori o autizmu, a ove godine Banjaluka ima i posebnu akciju koju bi, kako kaže, svi trebali da podrže.

„U toku je  humanitarna akcija “Od Banjaluke s ljubavlju” u okviru koje humani građani i institucije pozivom na broj 1414 mogu donirati 1 KM za izgradnju kuće za privremeno i dugoročno zbrinjavanje djece, mladih i odraslih sa smetnjama u razvoju. Nama bi takva kuća mnogo značila, jer bi bilo divno da naša djeca sa poteškoćama imaju kutak gdje će moći boraviti, a neko će o njima brinuti onda kada mi roditelji to stvarno ne možemo. Ovo je od suštinskog značaja posebno za samohrane majke, kojih ima mnogo i njima je takva kuća prijeko potrebna. Završetak kuće bi značio početak projekta stanovanja uz podršku, a to bi bilo mjesto na kojem naša djeca mogu živjeti kad nas više ne bude“, kaže Daniela, apelujući da se svi koji to mogu odazovu ovoj akciji.

Željka Pavlović, BL portal