Čađava banjalučka “Julija”: Turistički potencijal i gradska sramota

13.05.2022. | 07:36

Nepristupačan prilaz i neugledna ulica sa velikim brojem parkiranih automobila, trošni objekti u blizini, a onda i čađav zid od zapaljenih svijeća – tako već odavno izgleda jedna od najvećih turističkih atrakcija u Banjaluci. Spomenik Safikadi, kao podsjećanje na vijekovima staru ljubavnu priču, bliži je gradskom ruglu i sramoti, nego spomeniku.

Legendu o lijepoj Banjalučanki koja se ubila zbog ljubavi, turisti vole da čuju i uvijek im zaokupi pažnju, kaže za BL portal Marijana Mališanović, banjalučki turistički vodič, koja godinama goste dovodi do Safikadinog groba smještenog preko puta tvrđave Kastel, baš na mjestu gdje je, prema legendi, nesrećna djevojka okončala svoj život. Marijana smatra da Safikada, njena priča i svi oni koji dođu da je čuju, zaslužuju više.

„Sama ulica je neugledna, a ona povezuje Kastel i Ferhadiju i prolazak njome je neophodan da bi se došlo do Safikade. Nešto bi se trebalo mijenjati jer ne možete imati dobar i uspješan proizvod bez kvalitetne reklame“, kaže Marijana.

Kako sada stvari stoje, za Safikadu nema konkretnih rješenja. O tome svjedoči i ovih dana u skupštini usvojen godišnji program rada i finansijski plan Turističke organizacije Banjaluka u kojem taj spomenik nije ni pomenut, iako je još 2018, u dugoročnu strategiju razvoja grada uvrštena inicijativa TOBL-a da na toj lokaciji nikne „Hram ljubavi“.

„Bilo je priče oko same lokacije „Hrama ljubavi“, mi smo zagovarali da to bude ispred zapadne kapije tvrđave Kastel, sa desne strane gdje je poljana, međutim to nije prihvaćeno jer je projektom revitalizacije tvrđave predviđeno da se na tom prostoru nalazi trg“,  objašnjava za BL portal Mladen Šukalo iz TOBL-a.

Ni on ne spori da su i okruženje i spomenik u lošem stanju i da legenda o Safikadi nije dovoljno iskorišćena, kao i da spomen ploča kod njenog groba sa neuređenim prostorom za paljenje svijeća ni blizu ne ispunjava turistički potencijal ove priče.

„Trebalo bi kreirati i druge sadržaje koji bi dodatno privukli turiste i bolje „prodali“ domaću legendu o zabranjenoj ljubavi poput Romea i Julije koju turisti jako vole. Ali, primjera radi, kad požele da zapale svijeću kraj spomenika, jer to predstavlja simbol ljubavi, nemaju gdje da je kupe“, kaže Šukalo.

Njegova ideja su i publikacije, „ljubavni katanci“, fontana u koju bi se bacali novčići, ali je, ipak, sve samo ideja.

Jedna od njih je i „Park ljubavi“, sa spomenikom Safikadi koji bi se nalazio na zelenoj površini iza Krajiške kuće.

Prema onome što za BL portal kaže gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, ta ideja je prošla u okviru koncepta razvoja parkova i zelenih površina. Stanivuković tvrdi da je izgradnja „Parka ljubavi“ sa spomenikom Safikadi jedan od prioriteta Gradske uprave, iako je činjenica da ga u budžetu nema ni pod jednom stavkom.

„Postoji idejno rješenje i koncept lokaliteta, ali je neophodna saradnja sa Zavodom za zaštitu spomenika radi rješavanja projektne dokumentacije. Lokacija „Parka ljubavi“ je predviđena na prostoru između Kastela, groba Safikadi i i tržnice, u tom zelenom pojasu“, kaže Stanivuković.

Sve dok taj park iz dokumenata ne pređe u stvarnost, turisti će posjećivati čađavu ploču na ćošku trošne kuće i slušati priču da je i Banjaluka imala svoju Juliju i svog Romea, ali, začudo, nikad nije postala Verona.

Srđan Banović, BL portal