Domaća jaja joj zamalo došla glave: Upoznajte Veru Kajkut, doajena banjalučke Tržnice FOTO
13.09.2024. | 11:53Zbog domaćih jaja je prije trideset godina zamalo izgubila glavu, ali od prodaje na banjalučkoj Tržnici nije odustala. Priznaje da je nekad, što se kupovine tiče, Tržnica bila centar svijeta, a onda se s marketima i velikim trgovačkim centrima sve promijenilo. Ipak, i taj krug se izvrtio, a ljudi su počeli da se vraćaju, jer – domaće je domaće, kaže za BL portal Vera Kajkut, prodavačica-doajen sa punih 40 godina staža na pijaci.
Kad vam to Vera kaže, morate joi vjerovati, jer je svoju karijeru započela davne 1985. godine, na jednoj farmi jaja. Svoje proizvode tako je prodavala u vrijeme bivše Jugoslavije, tokom rata, a evo i danas.
Kao pravi hroničar banjalučke Tržnice, Vera objašnjava da je pijaca najveći potres osjetila upravo sa dolaskom velikih marketa i tržnih centara, jer je ljudima voće i povrće postalo bliže, a kad su neke akcije, i jeftinije. Raduje je što se i to polako mijenja. Ili bi bolje bilo reći – vraća se na staro.
„Kada su se pojavili ovi centri, svi na Tržnici smo to osjetili, ali čini se da nam se ljudi, makar cijene bile veće, sve više vraćaju. Domaći proizvodi opet su u modi, ljudi koji znaju šta nudimo i kakav je kvalitet naše robe zanemaruju razliku u cijenama, jer je danas teško naći domaću robu“, priča Vera.
Za ove četiri decenije, upamtila je i više generacija u nekim porodicama, pa su od djeda i babe, do njihovih unuka, svi bili njene mušterije.
„Imam mnogo stalnih mušterija, a naročito mi je drago što imam mnogo mušterija čiji su rodtelji kupovali kod mene. Ipak, posebno me raduju mladi koji dolaze, sportisti, trudnice – vidi se da se situacija mijenja i da im je važno šta kupuju i šta jedu”, kaže Vera.
Pored Banjalučana, sve češći kupci su i stranci, pa njena roba odlazi i “preko grane”.
„Dosta stranaca nam dolazi, Slovenci najviše. Kupuju ono što se može prenijeti preko granice – kajmak ili sir“, tvrdi ona.
Mušterije u njenoj radnji „ViB“ mogu da kupe domaća jaja, piletinu i ćuretinu, kao i sir, mlijeko i kajmak. Med, orašasti plodovi i domaća tjestenina takođe su u ponudi.
„Nabavljam sve od proizvođača sa naših prostora, želimo da sve bude baš domaće da nije prskano, da nema hemije. Recimo, mliječne proizvode najviše nabavljamo sa područja Šipova, to su njihovi čuveni sir i kajmak“, objašnjava naša sagovornica.
Za kilogram tog kajmaka, po današnjim cijenama platićete 20 KM, sir košta od 14 do 15 maraka, jaja su od 40 do 48 feninga po komadu, a kilogram oraha košta 22 marke.
Vera kaže da se cijene odavno nisu mijenjale i da se nakon talasa velikog poskupljenja od prije dvije godine, situacija stabilizovala. Naravno, cijene se nisu vratile na staro.
„Tada je sve otišlo otprilike za jednu marku gore. Prije se za marku moglo kupiti 4-5 jaja, sada za te pare možete uzeti dva ili tri jajeta”, kaže Vera.
„Spektakularan sudar u centru Banjaluke – Stradala najviše jaja!“
Ovako je glasio naslov jednog članka u „Glasu Srpske“ od drugog decembra 1994. godine. Glavni akter bila je upravo Vera, a članak opisuje saobraćajnu nesreću na raskrsnici kod Narodnog pozorišta. Naša Vera, tada Kovačević, vozila je jaja na Tržnicu, a u strašnom sudaru sa drugim vozilom, imala je mnogo sreće.
Vozila su, izvjestili su tada novinari, bila potpuno uništena, vozačima, na sreću, nije bilo ništa, ali su ceh platila Verina domaća jaja.
Srđan Banović, BL portal