Empatija bez granice: Banjalučanka pružila utočište za više od 100 mačaka i treba pomoć VIDEO

30.11.2024. | 13:41

Kada ljudi naiđu na ulici na napuštenu mačku, zovu nju. Kada bolesna mačka hitno treba smještaj, opet zovu nju. Jer, njena empatija, nema granice.

Jedna Banjalučanka, čije je ime poznato redakciji Srpskainfo, brine o više od 100 mačaka. Obilazi ih dva puta dnevno, hrani, mazi, pazi. Nerijetko i liječi. U sve to smo se, više puta, i sami uvjerili.

Lenjin, Silver, Garinča, Mili, Okan, Buca, Jesen, Pako, Crna, Mici, Rus…, samo su neke od maca kojima je ona otvorila svoja vrata, onda kada su, mnogi, svoja zatvarali. Odrekla se sna. Vrijeme prije i poslije posla, posvećeno je njima.

Pročitajte još

Tehnički problem u banjalučkoj Skupštini! Ninković: Mandate vratilo 13 odbornika Obradujmo mališane za praznike: Deseta akcija “Novogodišnje srce” Stečaj u “Ekvatoru” otvara Pandorinu kutiju: Na doboš ide i Fabrika vode, a evo šta čeka kupce stanova

Iako njena ljubav i želja da pomogne, nemaju granice, finansije, nažalost, imaju. Šest godina je odvajala od svojih primanja, krpila, prekrajala, ali sada više ne može. Buždet se istanjio. Da bi nastavila sa svojom plemenitom misijom, potrebna joj je pomoć dobrih ljudi, ljubitelja životinja. Koliko ko može. Jedna vrećica hrane, nije zanemariva!

–Ja sam u svakodnevnoj borbi za njihovu hranu. To me iscrpljuje. Ne znam koliko dugo ću još moći da izdržim ovaj pritisak. Sada, kako su došli hladniji dani, one jedu ogromne količine hrane. Nikako da napravim bar male zalihe, bar da imam mira koji dan – priča ona za Srpskainfo.

Prvi put, u kako kaže, šest godina muke, pojavila se prilika da udomi deset mačaka. I to u Njemačku. Nažalost, i tu postoji ono “ali”.

-Svaku macu ovdje treba veterinarski detaljno obraditi, što košta oko 100 KM po maci, a onda je neophodno izdvojiti još po 100 evra za legalni prevoz za svaku od njih. Dakle, samo za ovo mi treba 1.500 evra. Očajna sam! Moje mace su pilot projekat za cijelu BiH! Ako sve prođe kako treba, ići će ih još u inostranstvo, kako onih, o kojima ja brinem, tako i drugih sa banjalučkih ulica. Međutim, ja nemam novca za ove troškove! U pomoć su priskočili iz Udruženja “WagWag”, ali sve je to sitno i sporo. Mace bi tebale ići do kraja godine, ako prikupimo novac. To je, na kraju, i u interesu Grada, Republike Srpske, svih nas – naglasila je ona.