Fotografije i novine svjedoče: Kako su Banjalučani nekad čekali Novu godinu FOTO
31.12.2023. | 21:48Banjaluku su 30-ih godina 20. vijeka zvali mali Pariz, a gradski krem, zajedno sa banom Milosavljevićem, Novu godinu dočekivao je u Narodnom pozorištu.
Jelka, vatromet, muzika i pijanka do zore – danas se mnogima čini da su Nove godine oduvijek izgledale ovako. Hroničari, međutim, svjedoče da je moda novogodišnjih dočeka u Banjaluci zaživjela prije manje od sto godina.
“Do 20. vijeka u Banjaluci nije se slavila Nova godina. Glavni praznik za hrišćane bio je Božić, a za muslimane Bajram. Modu kićenja jelke i novogodišnjih slavlja u grad su najvjerovatnije donijeli austrougarski činovnici”, isticao je istoričar Đorđe Mikić.
Ako se ponegdje i slavila, do tridesetih godina prošlog vijeka Nova godina nije bila opštenarodni praznik. Tek 1919. Kraljevina SHS je prihvatila novi kalendar, a 10 godina kasnije u Banjaluci, sjedištu novoustanovljene Vrbaske banovine, novogodišnja veselja postaju masovna. Oficiri su slavili u Oficirskom, a radnici u Radničkom domu, dok su hoteli “Bosna” i “Palas”, sa električnim osvjetljenjem i elegantnim salonima, bili rezervisani za bogate trgovce i fabrikante, činovnike i političare.
Kako je prije 80 godina izgledala najluđa noć u visokom banjalučkom društvu svjedoče “Vrbaske novine”. Gradski krem, sa banom Svetislavom Tisom Milosavljevićem i banicom Desankom na čelu, slavio je u Narodnom pozorištu. Nakon “savršenog programa” koji su priredili banjalučki glumci, “kraljevim kolom počela je igranka koja je trajala do zore”.
Uprkos veliko privrednoj krizi, te noći su “sve kafane, restorani i društvene prostorije bile prepune”, igralo se i pjevale su se sevdalinke.
“Dvije godine kasnije, reporter prenosi atmosferu dočeka 1935. u glamuroznom hotelu “Palas”, gdje je “šuštala svila”, a pogledi muškaraca zastajali na “golim damskim ramenima”. U radničkom domu slavlje je bilo “skromnije i prijatnije”, a idilu su remetili plakati kojima su trudbenici tražili “hljeba i posla”. U to doba Banjaluku su zvali mali Pariz. Modni saloni, toalete i plesne cipelice nisu zaostajale za evropskom modom.
Kako je ranije pisao Blic, optimizam je utihnuo u doba ustaškog terora. Nakon oslobođenje, slavlja su priređivana u nacionalizovanim hotelima i restoranima, na Banskom dvoru, koji je postao narodni dom kulture, u Sokolskom domu, koji se preobrazio u Društvo za tjelesno vaspitanje Partizan. Najviđeniji gosti više nisu bili bogati trgovci, već oficiri i drugovi iz komiteta.
Aktivistkinje AFŽ su najglasnije zahtijevale da Nova godina zauzme mjesto “reakcionarnog” Božića. Nova godina je 1955. postala državni praznik, a Deda Mraz je kao “politički korektan” prihvaćen nekoliko godina kasnije”. Po svjedočenju kustoskinje Muzeja jugoslavije Ane Panić, Deda Mraz je šezdesetih godina pionirima pričao kako je “obišao cijeli svijet i vidio da djeci nigdje nije tako lijepo kao u SFRJ”.
Od 1974. kada je otvoren, pa do posljednjeg rata, tadašnja gradska elita je nove godine dočekivala u Domu JNA, gdje je danas sjedište Narodne skupštine RS. Generali, partijski funkcioneri i direktori veselje su počinjali uz tango i valcer, a završavali pred zoru kozaračkim kolom. Posljednji novogodišnji tango u Domu JNA odigran je za Novu 1991. Među gostima je bio i Živko Radišić, u to vreme direktor “Čajaveca”. Kao predsjednik banjalučke opštine i ministar odbrane SR BiH Živko je sa suprugom Sekom 16 novih godina dočekao u Domu JNA.
“Svirao je vojni orkestar, a banjalučki pjevači pjevali su šlagere i starogradske pjesme. Nije se slušao folk, niti su se dovodile velike zvijezde”, rekao je ranije sada već pokojni Radišić.
Radnička klasa je Nove godine dočekivala “u kućnoj režiji”, uz sarmu i TV. Uz Miju, Čkalju i Lepu Lukić, nezaobilazni su bili i izvještaji “kako je drug Tito dočekao Novu godinu”.
Živko Radišić svjedočio je da su Banjalučani, nakon katastrofalnog zemljotresa 1969, željno iščekivali Novu 1970. kako bi “uz pjesmu, igru i druženje zaboravili razaranje”. Međutim, tlo je još podrhtavalo, a ruski seizmolozi su predviđali da će baš u novogodišnjoj noći Banjaluku ponovo zadesiti žestok zemljotres. Zato je tadašnji predsjednik opštine Živko Babić u posljednji čas zabranio organizovane dočeke.