“Ličnost ispred svog vremena”: Stanivuković istakao da mu je Đinđić uzor

01.01.2021. | 19:37

Jedan od trenutno najpopularnijih mladih političara u regionu, prvi čovjek Banjaluke Draško Stanivuković (27) ugostio je ekipu portala Nova.rs i ispričao šta ga je sve sačekalo na novom poslu prvog radnog dana, koje odluke je već donio, ko su njegovi uzori na političkoj sceni, ali i zašto je slučaj “Ikona” najveći diplomatski skandal do sada..

Kako protiču prvi dani novog gradonačelnika Banjaluke?

“Banjaluka je 22 godine imala jednu upravu, gledala iste ljude i slušala istu politiku. A nije bilo suštinskih promjena. Jedni te isti su zapošljavali svoje ljude i odlučivali o našim sudbinama, dok su gomilali dugove. To je ono što me je dočekalo. Pozitivno je što gradonačelnik ima velike nadležnosti i uvjeren sam da ćemo mnogo toga ovde da uradimo i popravimo. Kroz samo pet, šest dana donijeli smo veoma važne i strateške odluke i već sam vrlo zadovoljan onim što smo uradili.”

Prvog radnog dana, na posao ste došli autobusom. Zli jezici su taj Vaš čin prokomentarisali kao foliranje jer je poznato da posjedujete automobil, kojim ste se već drugog dana dovezli u Gradsku upravu. U čemu je stvar, koju poruku ste htjeli da pošaljete?

“Nije prvi put da sam išao na posao autobusom. Dok sam bio poslanik i odbronik to sam često radio. Ipak, mnogo to više odjekne kada ste gradonačelnik. Na posao idem i biciklom, ali i pješke, trotinetom… Volim da trčim, plivam, jašem konje, aktivan sam, krećem se i vodim normalan život. Ipak on postaje nenormalan ako ste gradonačelnik. Jedini sam gradonačelnik koji ne koristi službeni automobil. Drugog radnog dana na posao sam došao svojim privatnim automobilom. Ako nekome smeta što je automobiil luksuzan, onda neka provjeri njegovo porijeklo, a ako je moj najveći grijeh što sam rođen u porodici koja je imućna i preduzetna još od mog pradede, onda neka tako i bude. Čovjek ne bira porodicu, već bira šta će da radi i kako će da se ponaša. Nije to bio nikakav marketinški trik, već sam najavio da će javni prevoz biti povoljnji, a za penzionere i đake potpuno besplatan. Htio sam da prvog radnog dana na posao odem sa tim “podsjetnikom”, da ljudi vide da se sjećam šta sam obećao.”

U javnosti je brojne reakcije izazvala fotografija na kojoj ste Vi sa preko 50 ključeva službenih automobila koji su oduzeti zaposlenima u Gradskoj upravi. Kako su reagovali službenici, koji su sad ostali bez vozila?

“Oni će povećati promet javnim prevoznicima. Oduzeli smo ključeve i to je normalno. Izrasli smo u društvo koje se čudi normalnim pojavama. Na primjer za mene sa čuđenjem kažu: ‘On je političar, a trenira’. Mi smo navikli na političare koji jedu. A evo ja treniram i nisam krupan, pa me ljudi čudno gledaju. Pojedini ljudi iz mog okruženja su nedavno kroz šalu ispričali da neki službenici privatne poslove obavljaju službenim automobilom. Oni idu na putovanja, krštenja, rođendane… na sve – službenim vozilom. E pa, to tako ne treba i ne može. Doneli smo odluku da ne mogu da troše beskonačno mnogo goriva, kao što je to bilo dosad. To su male stvari koje šalju snažnu poruku, i to je opet ušteda. Nije velika, ali se može iskoristiti pametnije. Unio sam brojne male promene, a na budžet Banjaluke pazim više nego na svoj sopstveni.”

U prvih nekoliko dana uveli ste, pored latiničnog, i ćirilično pismo na zvaničnim natpisima gradskih institucija. Na to je bilo i negativnih reakcija, posebno iz Bosne i Hercegovine. Zašto?

“Žao mi je što u Beogradu, i u Banjaluci, i uopšte u velikim gradovima, ima malo natpisa na ćirilici. Negujući svoje pismo, ne radim ni protiv koga. U Banjaluci je 60 odsto natpisa na latinici, i neka su, ali gdje je ćirilica. Zašto se u BiH neki bune ne mogu da shvatim. U glavnoj ulici u centru grada, bilo bi lijepo da svi imaju natpise na ćirilici, to je naše pismo. To je duh mog bića. Ako to nekoga vrijeđa, meni je žao. Svako ko želi može da piše i latinicom i ćirilicom.”

Najavili ste verifikaciju diploma zaposlenih u Gradskoj upravi. Međutim, ima onih koji tvrde da nemate legitimitet da provjeravate tuđe diplome, jer nemate svoju. Kako biste im odgovorili?

“Moj legitimitet je potvrđen mojim izborom. Čak 53.000 ljudi je glasalo za mladog čovjeka sa diplomom gimnazije. Fakultet još nisam završio. Nijedan dio svoje ličnosti ne krijem. Bio sam odličan učenik, a prve dvije godne fakulteta sa 8,5 prosjekom, a onda sam ušao u koštac sa velikim problemom. Bio sam najmalđi poslanik u istoriji Republike Srpske, a sada i najmlađi gradonačelnik. Imam poštenu dilomu i ja je prikazujem na sajt grada i to svi drugi treba da prikažu. Nakon što vidimo diplome, idemo u novu sistematizaciju rada. Na bazi svih diploma ćemo ići u sistematizaciju i podjelu radnih mjesta. Ako to uradimo pre diploma, pa na bazi čega je onda radimo. Došlo je vrijeme da se prave diplome vrednuju, a lažne diplome sankcionišu.”

Ko je Vaš uzor na političkoj sceni, na koga se ugledate?

“Kao narod smo bogati velikim ličnostima, koje treba da nam budu uzori. Od dinastije Nemanjića do danas. Najveća inspiracija su mi duhovne ličnosti, sveti Vladika Nikolaj Velimirović, na primjer. Posebno momenat kada je u Sikstinskoj kapeli rekao da je ‘naš narod bio na braniku Evrope za vrijeme turske najezde, naše su kosti tupile turske sablje’. U modernom dobu međutim je uzora malo teže naći. Ipak, neko ko je svojim govorima bio inspiracija, ali i svojom hiperaktivnošću i radom ostavio utisak da je ličnost ispred svog vremena, bio je Zoran Đinđić. On je naš narod svojim govorima i radom tjerao naprijed. Njegova vizija i profil rada na mene je ostavilo jak utisak iako sam bio vrlo mlad u njegovo vrijeme, ali i danas povremeno pogledam te nadahnjujuće intervjue na internetu.”

U Republici Srpskoj nedavno se dogodio diplomatski skandal, kada je gospodin Milorad Dodik poklonio šefu ruske diplomatije Sergeju Lavrovu, pozlaćenu ikonu, koja je prije 300 godina nestala iz manastira u Ukrajini. Kako Vi gledate na ovaj slučaj?

“Žao mi je što se naš narod predstavlja u nizu skandala. Dodik je građanima Banjaluke prvo prijetio da će im ukinuti struju, onda smo bili svjedoci afere prisluškivanje, a na kraju se došlo i do ozbilnog dilomatskog skandala. Ružno je da vam u zvaničnu posjetu dođe najvažniji svjetski diplomata sa bogatom biografijom, i da ga dva člana predsedništva ne dočekaju, a treći mu pokloni spornu ikonu, koju je na kraju čovjek morao da vrati. To je kao kad bi neko za rođendan dobio ukradni poklon. Velika je to mrlja i žao mi je što narod dobija obrise vođa koji to čine. Iako ne želim da vjerujem u sve ovo, po izjavama iz Dodikovog kabineta, djeluje kao loše upakovana priča. Oni su pet dana smišljali kako da se izvuku iz ove situacije. Da je to bila laž, pa valjda bi odmah izašli da to i kažu. Možda član predsedništva to nije znao, ali je onda ovo veliki propust njegovog kabineta. I njegova politika je posljednjih godina samo improvizacija, a narod ispašta. Sa 27 godina ja nikog ne osuđujem, ali vodim mnogo stabilniju politiku od nekoga ko je dosad trebao biti veliki državnik, ali vuče samo pogrešne poteze. Ipak, želim Dodiku sve najbolje, da se oporavi što prije, ali za političke propuste svako mora da odgovara.”

U kakvim ste odnosima sa predsjednikom Srbije, Aleksandrom Vučićem, da li ga poznajete?

“Aleksandar Vučić pozvao je gradonačelnike svih gradova u zvaničnu posjetu, i to je trebalo da bude do kraja godine, ali je pomjereno. Gradonačelnik Beograda mi je čestitao na pobjedi i zahvaljujem se i radujem međusobnoj saradnji. Potrebno je da naši gradovi i vlade sarađuju, ali ne želim da se miješam u unutrašnja pitanja u Srbiji. Srbija je mnogo pomogla Republici Srpskoj i ja se zahvaljujem u ime svoje zemlje. Dobili smo ogromu pomoć tokom pandemije. Žao mi je samo što su Srbija i Republika Srpska kao dva brata, ali u situaciji u kojoj je Republika Srpska onaj brat koji od drugog stalno traži po 20 maraka na zajam. Vlada Srbije je veliki novac uložila u Banjaluku, i mi smo na tome zahvalni. Ipak moja želja je da budemo ravnopravni, da i Republika Srpska jednog dana nešto učini za Srbiju.”