Majić otvorio dušu: Kad me Papa pozvao za biskupa u Banjaluci, nisam mogao reći “ne”
02.03.2024. | 12:39Novi banjalučki biskup Željko Majić u razgovoru za Hrvatski katolički radio poručio je da dolazi u Banjalučku biskupiju biti uz sveštenike i narod kako bi se zajedno hrabrili i išli naprijed.
Mons. Majić za dan objave imenovanja biskupom odabrao je svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 8. decembra i, kako je rekao, toga dana se prepustio u Božje ruke.
Biskupsko geslo biće mu “In nomine Domini – U ime Gospodnje”.
Kazao je da je, kao osoba koja izuzetno voli Gospu, časti je i moli joj se, htio da biskupska služba bude povezana uz nju i njezin majčinski zagovor i zaštitu.
“Hrvatski narod je marijanski, a mene je Gospa opečatila. U mojoj kući od djetinjstva do danas svakoga se dana moli krunica. Znao sam Litanije lauretanske prije nego sam znao čitati, naučio sam ih slušajući prije nego sam krenuo u školu. I danas ih molim svakog dana”, rekao je mons. Majić, koji je čak razmišljao da uzme marijansko biskupsko geslo “Per Mariam ad Iesum – Po Mariji k Isusu”.
Mons. Majić podijelio je prve utiske o Banjalučkoj biskupiji, koja je izgubila najveći dio vjernika 90-ih godina proteklog vijeka. Prema njegovim riječima, sve četiri mjesne crkve u BiH su stradalničke, a Banjalučka biskupija jedna je od onih koje su najviše stradale.
“Više od 80 posto predratnih vjernika više nije na području biskupije. Grad Banjaluka i okolica prije rata imali su više od 30.000 vjernika, a prema statističkim podacima s kraja 2022., na tome području ima svega 1500 vjernika. U ratu i poraću ubijeni su sedmorica svećenika i jedna redovnica, što još više objašnjava tešku situaciju u kojoj se našla ova mjesna Crkva krajem 90-ih i sve ove godine 21. Stoljeća”, rekao je mons. Majić.
Majić je priznao kako osjeća strah od nedostojnosti biti pastir jednoj takvoj Crkvi.
“To je bila moja muka kada sam dobio vijest da me Papa imenovao banjalučkim biskupom. Biti pastir u takvoj mučeničkoj stradalničkoj Crkvi. Jesam li tome dorastao? Ali prihvatam u ime Božje. Bog preko Crkve poziva. Pozvao je i mene. Zašto? On to najbolje zna. Nisam mogao Papi reći “ne” zbog svoje svećeničke odgovornosti, dosadašnjeg rada i zbog obećanja poslušnosti koje sam dao na svešteničkom ređenju prije 36 godina. Svakog dana molim Duha Svetoga da me oslobodi svakog straha kako bih mogao biti ono što Hrist želi i radi čega me Crkva poslala u taj dio svoga tijela”, istakao je mons. Majić.
Mons. Majić dolazi u Banjaluku zahvalan Bogu za entuzijazam biskupa Franje Komarice i svećenika te za konkretne plodove njihova rada kroz institucije Banjalučke biskupije.
“Dolazim iz Hercegovine, gdje su još uvijek crkve pune i gdje postoje razne župne zajednice, od djece i mladih do raznih udruga i sekcija. Susrećući sveštenike proteklih dana u banjalučkom kraju, shvatio sam kakva treba biti duhovna snaga, psihička stabilnost i dovoljno zdravlje da u takvom prostoru žive svoje svećenstvo i svjedoče vjeru”, rekao je mons. Majić.
Ganulo ga je kada mu je jedan sveštenik rekao da na Božić izviruje i gleda hoće li mu neko doći na misu. I došlo je troje vjernika. Drugi, župnik jedne župe, kazao mu je kako bi ukinuo božićnu misu da ga nije sram.
“Jeza me hvata od tih svjedočanstava! Volio bih da se to iskustvo čuje. Kakva to treba biti duhovna snaga! Zato sam Bogu zahvalan i neću se nikada umoriti zahvaljivati Bogu i za njih moliti Boga da izdrže u takvoj stvarnosti i to će biti moj projekt. Biti blizak sveštenicima, blizak narodu. Što je vjernikovo pravo, to je moja dužnost – da budem s tim narodom, da budem za toga sveštenika. Ako treba zajedno plakati, da zajedno plačemo, ali i da se zajedno ohrabrujemo, da idemo naprijed. Ta duhovnost mi treba – i svećenika, i vjernika, i moja, kao i ta snaga. Želio bih staviti težište na očuvanje vjere i snage u vjeri i da ne umre nada, da se unatoč svim ranama umnaža ljubav. To je u konačnici i poslanje Crkve”, poručio je mons. Majić.
Po svojoj dužnosti mons. Majić susretaće se i s predstavnicima vlasti. Biskup Franjo Komarica tokom tridesetak godina susretao je brojne političare, lobirao za BiH u cijelom svijetu, upozoravao na nedjelotvornost domaćih političara. Mons. Majić kazao je da se neće baviti politikom, ali dužnost mu je rješavati neka pitanja od zajedničkog interesa, raditi na zbližavanju, na stvaranju klime da se svako osjeća svoj na svome.
Smatra važnim da se stanovništvo koje živi u banjalučkom kraju osjeća dobrodošlo, da radosno i u egzistencijalnoj sigurnosti mogu živjeti identitet katolika. Tako da oni koji su otišli osjete tu klimu i da vide kako je dobro vratiti se na svoje staro ognjište.
“Ne možemo nikoga prisiliti da se vrati. Svećenici koji čuvaju ognjišta i plan vjere u župama nisu otišli. Vjernici su diljem Hrvatske i šire, oni osjećaj rodni kraj. Mislim da će se taj osjećaj pretvoriti u stvarnost življenja, ali svako treba iz svoga srca razmišljati i donijeti odluku da živi ondje gdje mu je Bog dao i gdje se najbolje osjeća”, kazao je.
Stav je mons. Majića da je BiH nefunkcionalna zemlja koja nije dovoljno socijalno osjetljiva.
“Kada pogledamo istoriju, BiH je bogomdana, prekrasna zemlja. Ima prekrasne ljude različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Ali BiH je vijekovima poligon interesa, najčešće stranih. I tu se različitost koristi za razdor. Različitost se ne koristi za obogaćivanje. Često se postavlja kao bure baruta i, kada nekom dođe, zapali ga i onda doživljavamo katastrofične stvarnosti, ubojstva, protjerivanja, čemu smo bili svjedoci prije 30 godina”, rekao je mons. Majić.
Cijeli sveštenički život mons. Majić proveo je na dvjema adresama: u Mostaru i Rimu, a selidba u Banjaluku mu je deseta. Spominjući biskupe od kojih je učio, mons. Majić kazao je da je njegov život obilježio sada umirovljeni mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić. Zahvalan mu je na “tesanju”, “obrađivanju” njega kao osobe. Biskupu Periću bio je četiri godine sekretar, poslije osam godina generalni vikar.
Uoči biskupskog ređenja mons. Majić pozvao je vjernike da njegovu biskupsku službu prate molitvom, da mole i za Banjalučku biskupiju i Crkvu u BiH. Potaknuo je na molitvu za slobodu vjere, mir u svijetu i obraćenje grešnika jer, kako je primijetio, “ako to izmolimo, onda će lice svijeta biti sasvim drugačije”. •
