MasterChef Stanković nakon majstorija u Banjaluci: Gosti osjete kad ste “ravna linija”

09.07.2023. | 07:28

U kuvanje sam se zaljubio još kao dijete, na neki način to mi je bio zanimljivo otkako sam ugledao muškog kuvara u vrtiću. Ipak sam upisao Mašinsku školu, ali sam se nakon dvije godine prebacio u Ugostiteljsku, kaže za BL portal poznati balkanski kuvar Dejan Stanković koji je ovog vikenda gostovao u Banjaluci i svojim delicijama počastio goste poznatog restorana “Kaldrma 1929”.

,,Otac mi je bio vojno lice i tada je bio malo šokiran takvom odlukom, iako sam se ja uvijek vrzamo po kuhinji i nešto spremao. Roditelji su brzo shvatili kolika je moja ljubav prema tome, a bilo je tu i lijepih rezultata, pa samim tim i njihovog ponosa i podrške”, objašnjava Stanković.

Otkriva i da je za Banjaluku vezan još od djetinjstva, pa ne čudi što je baš ovdje izabrao restoran u kojem je pokazao dio svojih kulinarskih vještina.

,,Ovdje sam dolazio još kao dijete, otac mi je iz Bosanske Krajine, tako da je Banjaluka moj grad. Ovdje imam mnogo prijatelja, vrsnih kuvara sa kojima se redovno viđam. Prvi put sam u Banjaluci radio kao kuvar prije deset godina. Naime, bio sam zadužen za meni na svečanosti dodjele priznanja za ličnosti godine i tada je to bio Ivo Josipović. Imali su dva menija, jer u tom periodu bio je i post, a tadašnjem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću je više odgovarala laganija hrana. Zato sam spremao riblji i mesni meni, da biraju”, otkriva Stanković za BL portal i kaže da je srećan što je ponovo u Banjaluci i što je u Kaldrmi mogao da ugosti i “obične” Banjalučane.

Pomalo skromno kaže da sebe ne bi nikad nazvao jednim od najpoznatijih kuvara na Balkanu, nego prije jednim od najaktivnijih. To, kaže, i nije teško, jer on na kuvanje ne gleda kao na posao.

,,Ja to živim više od 30 godina. Ne odustajem od toga, to je ljubav i zato se trudim da gdje god mogu utičem na promociju svoje struke, svojim radom, kolegijalnošću, radom sa mladima kojima ću pomagati da postanu najbolji kuvari sve dok sam živ”, kaže Stanković.

Sve to, između ostalog, radi i kao nastavnik u Beogradu na Visokoj hotelijerskoj školi. Uviđa da su mlade generacije talentovane u kuhinji, da su vrijedni, ali ga ljuti nedostatak ulaganja u njih i zato se, kaže, ne čudi što odlaze.

,,Moramo raditi na tome da ih sačuvamo, inače ćemo doći u situaciju da uvozimo radnu snagu, ali onda gubimo taj svoj gastronomski identitet. Mi smo u Srbiji počeli to rješavati na način da oni koji upišu Višu hotelijersku školu, dobiju ugovor o stipendiranju – koliko godina se školuju toliko će ih firma stipendirati, a onda će raditi za njih pod istim uslovima kao i ostali zaposleni. Naravno, sa mogućim daljim napretkom, rastom plata, kratko rečeno – investiranjem u budućnost”, objašnjava Stanković, ali napominje da je očekivao veći odziv ugostitelja u Srbiji da podrže akciju “spasavanja” mladih.

Stanković na ugostiteljstvo gleda kao na domaćinstvo i poslodavcima savjetuje da na svoje zaposlene gledaju kao na partnere, jer ako ih drugačije tretiraju – oni odlaze. A to je onda i veći trošak, jer ostati bez dobrog kuvara znači imati lošiji kvalitet hrane i same usluge.

,,Kuvanje mi nikada nije dosadilo, iako kao šef morate napraviti balans da svi budu zadovoljni. Gledam na sve kolege kao na sebe, ako znam više od njih, onda mi je dužnost da ih tome naučim. Tako dobijate pobjednički tim, ali uz puno emocija.  Najgore je biti “ravna linija”, jer to i gosti osjete u hrani koju im servirate”, kaže Stanković.

Otkriva nam i da obožava da kuva uz rokenrol. Za njega ta vrsta muzike i gastronomija imaju sličnu energiju – to su umjetnosti koje se potroše, ali ako su dobre, na neki svoj način ostanu vječne.

“Kuvaj tako da kada samoubica odluči da zadnji obrok pojede u tvom lokalu, nakon jela kaže – život ipak vrijedi”, poručuje Dejan Stanković.

Željka Pavlović, BL portal