Na terenu sa radnicima banjalučke Čistoće: Oni žive svoje snove, a djeca ih obožavaju FOTO/VIDEO
Banjaluka

Na terenu sa radnicima banjalučke Čistoće: Oni žive svoje snove, a djeca ih obožavaju FOTO/VIDEO

09.07.2022. | 07:34

Tu su na kiši, suncu, snijegu, nekad ih pohvale, ali i iza leđa im prigovaraju. Bez obzira na sve, radnici banjalučke Čistoće svaki dan čiste na tone smeća koje bacaju stanovnici grada na Vrbasu. Ekipa BL portala provela je jednu smjenu sa radnicima Čistoće Samirom Alijagićem i Sinišom Cvišićem koji su godinama dio istog tima. Uz osmijeh priznaju da im posao nikad nije težak, čak kažu i da rade ono što vole. Sa ponosom dodaju da djeca na njih najljepše reaguju, mašu im, veselo ih pitaju.

,,Mi smo njima najzanimljiviji, vole kamione. Posao je zanimljiv, ali nekad se usmrdi smeće u zadnjem dijelu kamiona, pa  bježe ljudi od nas ko đavo od krsta. Šta bih, svi mi bacamo to smeće, ali mi čistimo“, priča Siniša za BL portal.

Bude i onih građana, koji bacaju flaše namjerno na njih, jer im, kako kažu, zbog buke smeta što rade i noću. Međutim, sve oni to lako prevaziđu. Samir je tu više od 27 godina, pa je pogledom u stanju da skenira koliko je koji kontejner pun. On je oduvijek želio da, kao i otac, bude radnik Čistoće, pa je uz njega ta ljubav rasla.

,,Ugledam prije čistače, zakače se na kamione, a meni srce igra. Završio sam osnovnu školu na Starčevici. Živim ono što sam želio, a volim da je sve čisto, takav sam“, priča sa osmijehom Samir, a Siniša dobacuje da je i on još kao mali znao da će biti vozač kamiona.

,,Prije nije bilo igračaka kao sada. Uzmem poklopac od tegle i glumim da je volan. Radio sam kao vozač na raznim mjestima, ali ovdje mi je baš lijepo“, dodaje Siniša.

Njih dvojicu na terenu vidjećete svaki dan, kao nokat i prst dvanaest godina dijele sve u kabini. Kako kažu, pogledom pričaju, tačno se zna ko šta i kako radi. Dok Siniša džojstikom podiže kontejner, Samir je već okolo sve sredio.

Priznaju da nekad i kad nisu na poslu ne odole da upozore nekog da na ljepši način odloži otpad, ali bude komenatara u stilu: “Šta ćeš onda ti raditi?“… Malo tišim glasom kažu da to nije lijepo, ali šta bi, samo odmahuju glavom.

,,Bilo bi lijepo kada bi ljudi pazili da ne bacaju oko kontejnera, nekada budu skoro prazni, a okolo haos. Ne razumijem zašto je nekom teško ubaciti smeće tamo gdje treba. Isto, zna se kada i gdje se odlaže krupni otpad, ali slabo na to ljudi paze. Srećom sad imamo kamere, pa se popravlja situacija“, objašnjava Siniša, koji pokušava da kamionom priđe jednom od kontejnera u naselju Starčevica uz puno opreza. Ima i onih koji ne paze kako se parkiraju, pa im tako otežavaju rad.

Samir nakon što je izašao kod svakog kontejnera u naselju Starčevica, sve pokupio, pažljivo sredio kaže da se uopšte nije umorio.

,,Treba polako raditi. Sve se završi i tako, a to je jedini način da dobro radite, da opet sačuvate zdravlje. Ljudi danas sve više mladi umiru, ne čuva se niko dovoljno. Stres ubija ljude. Koliko ih je samo u kreditima, ja srećom nemam nijedan. Zovu me iz banke, da dignem kredit, ma kakvi. Meni je i ovako dobro. Nisam kuću sredio do kraja, ali hvala Bogu živi se dobro. Ja sam Rom, sad nas nema puno ovdje. Svi mlađi otišli u Švedsku, pa dođu ovdje kao gospoda. Ostali su samo stari i bolesni“, priča Samir za BL portal.

Objašnjava nam da su u ratu sa ocem u svijet otišli braća i sestra, ali on nije. Dobio je radni zadatak, nije bilo lako, ali je naročito zahvalan Goranu Rogiću. Pazio je, koliko je mogao, da Samir bude dobro, ali i uvijek sit.

Što se tiče posla, najteže mu je palo kada je prije nekoliko godina pronašao šestoro djece pored kontejnera u ogromoj kutiji. Sekunde su bile u pitanju da ih spasi.

,,Kolege uzmu kutiju ubace u kamion, ja začujem jauk, pomislim životinja. Žao mi, požurim da uzmem kutiju, kad ono djeca. Sreća, ništa im nije bilo. Neko ih je bio ostavio, policija je dalje preuzela“, prisjeća se Samir i priznaje da se i sad pita kako su ta djeca.

Koristi priliku da apeluje i na djecu, koliko god im nekad zna biti zanimljivo da zaskaču na kamion, da to nije bezbijedno. Ranije je ta čudna igra bila u Banjaluci više prisutna, pa su bili u strahu da se tako neko dijete ne povrijedi. Srećom sad su se, kako kaže, malo smirili. Takođe mu nije jasno zašto ljudi bacuju životinje, jer su se svačeg nagledali.

,,Tužno mi je bilo kada sam prije šest godina zatekao u kutiji psa omotanog lancem da se uguši. Polako sam ga oslobodio. Bože dragi, tako lijep pas“, sjeća se Samir dok ga oči odaju da mu još nije svejedno.

Nakon toliko godina iskustva zna i sada tačno šta u kojem kontejneru ima, da li se sakrila koja zmija, pacov, pa čak i lasica. Otkriva nam da lasica bude najviše na Laušu, a pacova srećom sve je manje. Samir i Siniša najviše kritikuju stanje u naselju Vrbanja, jer tu je posla najviše i nalaze svašta oko kontejnera. Najmanje bude smeća tamo gdje treba da se odloži.

Apeluju da tokom sezone grijanja svi pripaze da ne bacaju žar u kontejnere.

,,Ljudi ne paze, bace, ne shvataju da tako mogu sve ugroziti. Jednom sam uhvatio čovjeka u više kesa zamotao žar i bacio, mislio da nećemo primijetiti. Morao sam ga upozoriti, jer da smo tako ubacili zapalio bi se i kamion. Jednom se to i desilo, srećom dobro je prošlo“, sjeća se Samir.

Priznaje da nekad pored kontejnera pronađe skoro pa nove stvari, nekad ih i uzme, ali da podijeli onima kojima je potrebno. Tako je jedne prilike obradovao višečlanu porodicu sa punom vrećom igračaka. Ne krije da je, baš kada je supruga planirala da kupe usisivač, on pronašao jedan pored kontejnera, i to dobar. Priznaje da bacaju ljudi svašta, a nekom bude od koristi.  Koliko dobro oko ima za ovaj posao govori i činjenica da je jednom kroz kesu uočio da bi u njoj moglo biti nešto vrijedno, i bilo je 50 maraka.

Pogledajte video, kako Samir i prije nego što je stigao nalog iz deponije zna koliko otprilike u kamionu ima tona smeća:

Nakon što se polako vraćamo sa deponije u Čistoću, Siniša i Samir nam pričaju kako imaju dobrog direktora, jer je za sve uvijek tu. Takođe, zahvalni su i svim građanima koji paze kako odlažu smeće, ali i na aplauzima koje su često dobijali tokom korone kada su radili.

,,Mi smo i prije korone imali uvijek sve za dezinfekciju, pazili, ali tada posebno. Nije svejedno, ali takav je posao. Bude čovjeku drago kada vidi da ti neko aplaudira, kao medicinarima“, zaključuju uglas Samir i Siniša uz neizbježan osmijeh.

Željka Pavlović, BL portal

 

Oznake: Banja Luka, Banjaluka, Čišćenje, Čistoća, Deponija, Gradska čistoća, Komunalci, Kontejneri, Radnici Čistoće, Samir, Siniša, Smeće