Neprolazna ljepota grada zelenila i ljubavi

05.09.2021. | 10:32

Smještena na obalama donjeg toka nemirnog i divljeg Vrbasa, uronjena u tektonsku kotlinu, okružena šumovitim brdima, bogata istorijskim i kulturnim spomenicima – Banjaluka predstavlja grad zelenila, zanimljivog avanturističkog, seoskog, vjerskog i svakog drugog turizma.

Portparol Turističke organizacije Banjaluka Branka Branković priča Srni da brojni pjesnici grad na Vrbasu smatraju gradom zelenila, žena i ljubavi.

“Začudio bi se čovjek prozi i poeziji posvećenoj Banjaluci, misleći da je kakvo mitološko biće koje raspliće kose djevojci nepregledne ljepote. A nije li baš to?”, upitala je Brankovićeva.

Turistički vodič Banjaluke, kaže ona, bogat je i raznovrstan, za svakog nudi pomalo banjalučkog zagrljaja i sa radošću dočekuje goste.

“Gledajući je odozgo, ali ne sa visoka, Banjaluka mami u svoje okrilje, poziva u aleje sa željom da pripovijeda o prošlosti, besjedi o današnjici i kazuje kako će i sutra čekati svakog gosta, putnika i dobronamjernika”, ističe Brankovićeva.

TRG KRAJINE, GOSPODSKA ULICA I BANJALUČKI ĆEVAP

“U Banjaluci za svakog ima mjesta. Pomiješala se mladost, zrelost i iskustvo, svi se mimoilaze i svi su opet zajedno. Tako se čini posmatrajući šetače, ali i one koji čekaju”, navodi Brankovićeva.

Čekanju i sastancima gotovo pola vijeka svjedoči krivi sat – podsjetnik da je Banjaluku prije 52 godine zadesio zemljotres. Istovremeno, to je i početak Gospodske ulice, kako se popularno zove Ulica Veselina Masleše, šetalište u centru grada.

Krajem 19. vijeka u Gospodskoj ulici podignut je niz jednospratnih neorenesansnih zgrada, a kasnije i zgrada sa stilskim elementima secesije, namijenjenih trgovini i stanovanju.

“Pitate li Banjalučane za ulicu Veselina Masleše, mogli bi se zamisliti, jer je ona svima znana kao ‘Gospodska ulica’. Danas se u ovim objektima duž Gospodske ulice nalaze mnoge trgovačke radnje koje nude robu domaćih i svjetskih proizvođača”, kaže Brankovićeva.

GRAD ZELENILA I DIVLJEG, ALI UKROĆENOG, VRBASA

I danas poznata po velikom broju zelenih površina, parkova i aleja, Banjaluku nazivaju “grad zelenila”, a najčešće stablo gradskog zelenila je divlji kesten. Tu su još lipa, platan, smrča i brojne vrste ukrasnih drvenastih biljaka.

Parkovi “Petar Kočić” i “Dr Mladen Stojanović”, te izletište Banj brdo, oaze su zelenila, mira, kao i različitih rekreativnih i zabavnih sadržaja, ali i kulturno-istorijskih znamenitosti.

Posebno važan prirodni resurs je rijeka Vrbas koja predstavlja glavni vodotok Banjaluke. Vrbas je sa svojom modro-zelenom bojom i pejzažima, koje stvara na svom putu od Zec planine do rijeke Save, jedna od najljepših rijeka u BiH, a naročitu ljepotu mu daju njegove pritoke Pliva, Ugar, Krupa, Rekavica, Švrakava, Suturlija i Vrbanja.

Probivši svoj put kroz stijene, od Jajca do Banjaluke, Vrbas je stvorio fantastičan kanjon u kojem se nalazi niz prirodnih rijetkosti. Brzaci, slapovi, bukovi, plaže, okolne stijene, te bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta čine ovaj predio posebnim.

“Nemirni Vrbas nudi velike mogućnosti za razvoj avanturističkog duha, te se na njegovim divljim vodama često mogu sresti rafting grupe, dok svjetsko prvenstvo u dajaku i kanuu dovodi u Banjaluku veliki broj gostiju”, kaže Brankovićeva.

Simbol rijeke Vrbas je i dajak, motka kojom se čamac gura uzvodno, na mjestima gdje je divlja rijeka ukroćena, snažno, ali lagano i polako, da onome ko sjedi na čamcu ne promaknu jedinstvene prirodne ljepote Vrbasa i okoline.

Skoro sedam decenija sa Gradskog mosta, koji spaja lijevu i desnu obalu Vrbasa, leti “banjalučka lasta”. Naširoko poznata u cijelom regionu, svake godine u julu, za najbolju “vrbasku lastu” takmiči se tridesetak mladića, koje sa obala posmatraju brojni građani i turisti.

Sa gradskog mosta može se vidjeti čuvar istorije Banjaluke, tvrđava Kastel, najstariji spomenik u gradu, o čijem vremenu nastanka ne postoje pouzdani podaci.

U planovima za sanaciju, restauraciju i revitalizaciju Kastela predviđeno je da se jedan dio ovih objekata obnovi, kako bi tvrđava dobila izgled što približniji nekadašnjem.

U prošlosti Kastel je bio jako vojničko utvrđenje i štitio je kotlinu Vrbasa od neprijateljskih naleta, a danas je ova tvrđava spomenik prve kategorije. Sa svih strana opasana debelim kamenim zidovima, a u njenoj unutrašnjosti, pored ljetne pozornice, igrališta za djecu i nacionalnog restorana nalazi se i Kamena kuća u funkciji galerije, priča Brankovićeva.

VJERSKI TURIZAM

Hram Hrista spasitelja

Hram Hrista Spasitelja predstavlja jednu od najljepših i najvećih arhitektonskih ostvarenja pravoslavnih hramova na Balkanu, a gradio se od 1993. do 2004. godine, na mjestu gdje je Drugom svjetskom ratu srušena Crkva Svete Trojice.

Sa obnovom crkve, sada pod nazivom, Hrista Spasitelja se počelo 1993. a temelji su iskopani 1992. godine, a hram se gradio do 2004. godine. Urađen je troslojan zid kao specifičan način gradnje. Crkva je sagrađena od najplemenitijeg kamena sa Bliskog istoka, takozvani “travertin” u crvenoj i žutoj boji, koji nastaje vulkanskim erupcijama.

Džamija Ferhadija

Nedaleko od Kastela nalazi se Ferhat-pašina džamija ili Ferhadija, koja predstavlja jedno od najvećih dostignuća islamske arhitekture 16. vijeka u BiH.

Izgrađena 1579. godine u Banjaluci, u klasičnom otomanskom stilu, njen neimar je nepoznat, a izgradnju džamije je finansirao Ferhat-paša Sokolović.

Prema predanjima, 1575. godine Ferhad-paša se borio s barunom Herbertom Auerspergom. Habsburgovci su pretrpjeli poraz, poginuo je i sam barun s još 200 ljudi, a 2.000 vojnika bilo je zarobljeno. Među zarobljenicima je bio i barunov sin Volf, kojeg je kasnije porodica otkupila za 30.000 dukata, od kojih će Ferhad-paša napraviti Ferhadiju.

Samostan Marija Zvijezda

Posjetioci koji prvi put ulaze u opatijsku crkvu u Mariji Zvijezdi, u prvi mah ostaju bez riječi. Taj silni prostor, te nježne boje, to neobično umjetničko uobličenje je nešto što se ne očekuje. Zapravo, toj crkvi, koja je već 30 godina i župna crkva, nema slične u cijeloj Bosni.

Izgrađena je za neobično kratko vrijeme – 20. avgusta 1925. godine udaren je temelj, a već godinu dana kasnije gradnja je bila gotova i urađen je svod. Prvobitni plan za njenu gradnju je uradio redovnik iz samostana, arhitekta brat Eberhard, koji je izgradio još dvadesetak manjih crkava u okolini Banjaluke. Plan je detaljno razradio arhitekta iz Minhena – Bruno Diamant.