Oftalomologija mu je u genima: Doktora Kozomaru jedno “hvala” kupilo za cijeli život

08.10.2022. | 07:52

Kako mu je otac bio poznati banjalučki oftalmolog, nekako mu je bilo prirodno da krene njegovim stopama. Doktor Bojan Kozomara prisjeća se kako ga je jedno “hvala” kupilo za cio život i odvelo u svijet oftalmologije. Ne krije da je ponosan na prezime koje nosi, ali i da mu je ono ponekad znalo biti breme. Proputovao je svijet, ali se vratio u svoju Banjaluku i danas je direktor nadaleko poznate klinike Svjetlost.

,,Kako mi je otac bio idol, kao dijete sam često sa njim išao u vizitu. Sjećam se, dan prije jedne vizite radio je operaciju očiju jednoj baki, koja nekoliko godina nije imala vid. Kada joj je jutro nakon operacije skinuo zavoj sa očiju, ona je progledala i izgovorila to “hvala”. To je bio trenutak kada se u meni probudila želja, ne da od ovog živim, budem bogat, nego da čujem to obično, ljudsko hvala. Kada neko ne vidi, a uspijete da mu vratite vid, shvatate koliko ste nekom promijenili život“, započinje priču za BL portal dr Kozomara.

Priznaje da biti nečiji sin liči na život na vagi koji, s jedne strane, nosi neke lijepe, lakše stvari, ali i breme, odnosno ime koje treba opravdati. Dešavalo se da mu tokom studiranja kolege kažu – tebi je lakše, ti si sin poznatog doktora. Danas je, kaže, sa mnogima od njih ne samo kolega, već i dobar prijatelj.

,,Imate i profesore koji sa mojim ocem i nisu bili baš tako dobri. Sjećam se ispita iz anatomije, kolege su odgovarale na šest pitanja uz potpitanja. Ja sam imao 24 pitanja. Naravno, bilo je i stvari koje su mi lakše išle, ali sve je to jedna vaga“, sjeća se poznati banjalučki oftalmolog.

Jedan od tasova te vage ipak ga je, još za gimnazijskih dana, odveo u Ameriku. Tamo je živio, učio i razvio neki svoj duh i stil, koji ga i danas vuče da napreduje i radi na sebi.

,,To je bila i ostala zemlja mojih snova. Kada sam se vratio, znao sam šta ću to ovdje primijeniti od onog što sam tamo naučio. Nije mi žao što sam danas u Banjaluci“, dodaje Kozomara.

A da ,,veze rade svoje“ i prisutne su gdje god bili, postao je svjestan tokom specijalističkih studija u Firenci. Sjeća se da su na zidu bolnice u kojoj je učio bila ispisana imena najistaknutijih ljudi iz oblasti oftalmologije, a među kolegama -specijalizantima uglavnom su bili njihova djeca ili unuci.

,,Samo je je jedna djevojka bila “ničija”. Osjetio sam da nju baš gaze, morala je da ostaje duže, uči više, imala je više testova. Tako da te veze imamo gdje god se okrenemo. Samo što smo mi ovdje jako mali, pa se sve zna, čuje, posebno ako imate zvučno prezime“, napominje Kozomara.

Kroz razgovor se često prisjeća pokojnog oca, dr Riste Kozomare, ali i još jednog uzora. To je bio osnivač klinike Svjetlost, doktor Nikica Gabrić, čijoj klinici se pridružila nekadašnja klinika ,,Kozomara“. Danas je direktor klinike, ali i dalje aktivno radi kao ljekar. Priznaje da mu nije lako, ali ima tim koji mu vjeruje i kojem on vjeruje.

,,U inostranstvu imate doktore koji se samo bave menadžmentom. Mi smo jako mali i ne možemo naći ljude koji bi samo to radili, a da osoblje bude zadovoljno“, dodaje doktor Kozomara.

Primjećuje da smo u posljednjih nekoliko godina postali pomalo “bijesni”, a posebno otkako se, kako kaže, za naš kadar otvorila Njemačka. Zato se trudi da sa svojim timom radi ne samo kao sa ljekarima, već i sa ljudima.

,,Mislim da će sve veći izazov biti raditi sa ljudima, jer dolaze neke nove generacije koje znaju samo za sebe. Čini mi se da niko nije želio ili imao vremena da ih nauči da postoji MI, a ne samo JA. Moraće se edukovati ljudi koji će se u firmama baviti samo ljudima, tačnije psiholozi“, objašnjava poznati oftalmolog koji je oko sebe okupio dobre stručnjake, a njegovo ime je postalo poznato i van Balkana.

U njegovoj klinici obavljaju se opšti pregledi, operacije oka, uklanjanje dioptrije, glaukoma, mrene, pa čak i operacije kapaka. Inat i želja su ga natjerali da privuče i ljude iz inostranstva koji se liječe baš kod njega u Banjaluci.

,,Ljudi nisu vjerovali u to. Onda su počeli da dolaze naši ljudi koji žive vani, pa njihove komšije, pa smo putem Interneta privukli i Britance, Ruse. Prednost nam je što imamo mnogo jeftinije, a šire usluge nego što nudi inostranstvo. Tamo ljudi običan pregled plate mnogo skuplje, a kamoli neku operaciju i onda traže alternativu. Nas su prepoznali kao mjesto uspješnih zahvata, a nismo im skupi. Na našem prostoru postoje neke stvari koje ometaju razvoj medicinskog turizma. Problem je što nemamo sistem za to, dio letova, ali i osmišljen plan šta ti ljudi mogu kod nas obići”, smatra Kozomara.

Priznaje da ga posebno ljuti kada vidi da neko na nečijoj bolesti uzima ogromne sume novca.

,,Vi imate jednu poznatu, regionalnu bolnicu, koja naplaćuje svoje usluge bezobrazno skupo. Jednom je došla djevojka iz okoline Banjaluke, koja je trebala na operaciju za koju su joj tražili 20.000 evra, što je nemoguće. Napravljen je humanitarni broj da se sakupi taj novac, mi smo se javili porodici i rekli da ćemo to obaviti besplatno, ali oni su željeli baš tamo“, priča Kozomara i ne krije razočaranje.

Priznaje da posao kojim se bavi nosi dosta stresa, ali on i za to ima recept – sport, knjige i dobar savjetnik.

,,Čovjek treba da ode i vidi sve, ali sebe nosiš gdje god da odeš. Ti ćeš tamo negdje naći novog šefa, ljubavnog partnera, prijatelja i sve će biti isto kao i ovdje, jer si ti isti. Ko je spreman da uđe u tu bitku sa sobom, taj može da se mijenja na bolje. Najteže životne bitke jesu one koje vodimo sami sa sobom, jer je najteže pogledati sebe i u sebe“, zaključuje dr Bojan Kozomara.

Željka Pavlović, BL portal