Priče iz Banjaluke od kojih se steže srce: Mnogi bez pomoći javne kuhinje ne znaju šta bi

20.12.2021. | 20:40

Da mi njih nije i ovog obroka što mi daju, ne znam šta bih. Muž mi u kući bolestan, djeca otišla svojim putem. Pomažu kako mogu, ali i oni nemaju.

Priča ovo sredovječna žena dok pognutog pogleda uzima svoju šerpicu sa kuvanim, toplim obrokom iz javne kuhinje „Mozaik prijateljstva“.

Čini se da baš u ovo praznično vrijeme do izražaja dolazi i postaje vrlo vidljivo koliko neki ljudi nemaju novca ni za osnovne stvari. Jedni spremaju obilne trpeze, spremaju kolače, piće, razne delicije, a drugima je ono što im daju drugi ljudi, sve što imaju tog dana.

Kaže da se zove Stoja i ne želi da se fotografiše. Kaže, nije je sramota, jer svi znaju odakle joj hrana i gdje svaki dan dolazi, ali uz stidljiv osmijeh kaže da „nije joj frizura sređena“. Svaki dan dolazi iz Motika. Nekad autobusom, nekad je povezu komšije.

“Muž ima penziju malo manju od 300 KM. Ja nikad nisam radila. Nekad smo lijepo živjeli, sve smo imali, ali dođoše ova vremena. Danas brinem o njemu. Prije tri godine imao je moždani udar. Dok kupimo lijekove, koju mandarinu, jabuku, platimo račune, ništa nam ne ostane. Zato dolazim ovdje, to nam je oboma spas”, priča ona za Srpskainfo.

Ističe da joj i pomoć komšija i te kako znači. Od jedne komšinice redovno dobije domaća jaja, a drugi joj od svake plate kupi vreću brašna. Ljetos je imala nešto bašte, pa je bilo lakše.

“Pusti ti mene, dijete. Ima ovdje mladosti koja nema nigdje ništa. Lako je nama. Mi ne trebamo puno, samo koru hljeba”, kaže Stoja.

Stotine obroka podijele svaki dan u „Mozaiku prijateljstva“ . Ljudi im dolaze iz svih dijelova grada i zbog raznih muka i problema. Nemaština, bolest, samoća zajednička je za većinu korisnika „Obroka ljubavi“. Većina ih ne želi pričati, oni koji bi rekli koju riječ kažu da bez dobrih ljudi ne bi preživjeli. Jedan stariji čovjek, sa štapom u ruci i cegerom, gleda u plastičnu kanticu i hljeb koje je dobio. Kaže da živi sam u naselju Obilićevo i da nema penziju.

“Nemam ništa. Samo njih ovdje. Sa njima jedem, sa njima razgovaram. Ne znam šta bih bez njih”, govori tiho.

Puno je ovakih priča od kojih se steže srce. Neki nisu u mogućnosti da dođu, neki nemaju ni čestit krov nad glavom, neki nemaju zimske cipele ili jaknu, neki su ostali bez zdravlja odavno. Jedna od porodica kojima je pomoć što prije potrebna je porodica Kostadinović iz Šargovca koja ima sedmoro djece, s tim da su dva dječaka teško bolesna.

“Ovdje je baš teška situacija i treba skoro sve. Hrana, higijena, pelene za dijete, da ne govorim da treba novca za plaćanje struje, vode. Muž povremeno radi na dnevnicu, ali je baš teško. Dvoje djece je teško bolesno i bukvalno u kolicima”, kaže za Srpskainfo Miroslav Subašić iz „Mozaika prijateljstva“. Prisjeća se da je davno napravio humaniratnu akciju kada su djeca trebala da idu u Italiju na operaciju.

“Za njih je tada prikupljeno 38.000 maraka. Čitava Banjaluka se uključila i stvarno smo brzo to uradili. Sada im je sa više strana obećano da će im pomoći za krov nad glavom, jer u februaru će morati da napuste kuću”, ističe Subašić.

Prije desetak dana objavljen je apel za pomoć za bračni par koji se našao u veoma teškoj materijalnoj i životnoj situaciji. Bez posla, suprug teško obolio od karcinoma grla, žive privatno u Kuljanima gdje je kirija 180 KM. Supruga bi bilo šta da radi, ne bira posao. Humani ljudi su ekspresno priskočili u pomoć i skupili novac da plate stanarinu.

I KUHINJA TREBA POMOĆ

Iz „Mozaika prijateljstva“ najavljuju da će nastaviti da spremaju svačane ručkove za one koji su sami ili nemaju od čega da žive. Ipak, za to im treba pomoć i to vrlo brzo.

“Molim vas da budete humani, da nam pomognete u donacijama mesa, povrću, sarmi, u svemu što je najpotrebnije. A našim divnim ženama koje rade u kuhinji, potrebne su još tri velike šerpe. Za nas je skupo da ih kupimo. Molim vas da nam pomognete da kupimo ove šerpe kako bi svečani ručkovi koji predstoje bili uspješni”, zamolio je Subašić.