Problem nedostatka mjesta u vrtićima: Roditelji dadilje u Banjaluci plaćaju i do 600 KM
14.09.2022. | 14:05Banjalučani koji mališanima nisu uspjeli da obezbijede mjesto u vrtiću prinuđeni su da angažuju dadilje, koje čuvanje jednog djeteta mjesečno naplaćaju do 500 KM, a ukoliko je više djece, troškovi su višestruko veći.
Problem nedostatka mjesta u vrtićima prisutan je u Banjaluci već godinama, a mnogim roditeljima je upis djeteta nemoguća misija.
“Tetu za čuvanje u gradu je veoma teško naći, a nije lako ni pronaći osobu kojoj mogu vjerovati da će moje dijete čuvati kao svoje. Poslije jednog razgovora morate da odlučite, ja sam imala sreće da sam upoznala djevojku koja se odlično pokazala”, kaže za “Glas Srpske” Banjalučanka koja je dadilju našla preko oglasa.
Ova majka ispričala je da se na oglase jave ljudi koji nikada nisu imali iskustva, iako je to jedan od zahtjeva.
“Roditelji uglavnom zovu “tete čuvalice” po preporuci. Svi se trudimo da pronađemo osobe sa iskustvom, ali one su uglavnom zauzete. Postoje roditelji kojima je potrebno čuvanje djece na nekoliko sati, a to je nemoguća misija”, istakla je ova Banjalučanka.
Veliki broj žena i djevojaka putem oglasa na internetu i u novinama nude usluge čuvanja djece, a njihove cijene kreću se od 500 do 600 KM na mjesečnom nivou, dok sat košta od osam do 10 KM.
Penzionerka Rada Sekulić, koja već ima dugogodišnje iskustvo sa čuvanjem mališana, kaže za “Glas Srpske” da je za ovaj posao neophodno strpljenje i smirenost.
“Čuvam djecu za 600 KM mjesečno, a to podrazumijeva šest sati brige o djetetu. Odgovornost je velika, moram maksimalno da pazim i budem oprezna. Roditelji pretežno traže čuvanje dok ne dobiju mjesto u vrtiću”, kaže Sekulićeva.
Naglasila je da je cijena uglavnom stvar dogovora, ali i način čuvanja.
“Najčešće roditelji dođu na razgovor. Prva stvar u svemu je da roditelji imaju dosta povjerenja, kao i sama djeca. U početku je najteže, dok se mališani ne naviknu, ali kasnije nema problema ni za djecu, a ni za roditelje”, kazala je Sekulićeva.
Dodala je da je rastanak uvijek najteži dio ovog posla.
“Djeca se vežu za nas, a mi za njih. Najčešće se dogodi da na rastanku poteku i suze”, rekla je Sekulićeva.
Agencija
Banjalučanka Tijana Ostojić kazala je da ima problem da nađe bebisiterku.
“U gradu ne postoji nijedna registrovana agencija za bebisitere u kojoj bih mogla pronaći adekvatnu dadilju za sina i kćerku. Jedini način da nađem dadilju je preko oglasa, ali to je nesigurno, jer ne mogu djecu ostaviti na čuvanje bilo kome”, rekla je Ostojićeva.