Roditelji zabrinuti: Učenici će do škole u Adi morati ili kroz korov ili preko pruge

25.08.2024. | 07:36

Prosječeni put –  za sada prašnjav, a nekako s jeseni, zasigurno, blatnjav. Korov, trstika, staklo. Nesigurna cesta – prolazak ispod nadvožnjaka, a zatim preko pruge.

Kojim, od ova dva puta, poslati dijete u školu muke su roditelja, koji su svoje mališane upisali u školu “Kosovo i Metohija”, u banjalučkom naselju Ada.

Onima, koji žive u City Block-u, obezbijeđen je bezbjedan prilaz. I tako treba da bude. Ali, problem je što se, na djecu koja dolaze iz drugih dijelova naselja, nije mislilo. Roditelji su apelovali, predlagali rješenja, a zauzvrat su, kako kažu, dobili neprihvatljiva obrazloženja. Nadležni, do sada, kažu, nisu imali sluha za njihove probleme. Školsko zvono, uskoro će ozvaničiti početak nove, a u ovoj školi, i prve školske godine.

Umjesto puta, trstika i korov

U klupe će oko stotinu đaka, a među njima, i dvoje djece Banjalučanina Marka Aćića. Treći i peti razred.

-Apelujem na sve nadležne, prije svega na Grad, da dođu i da pogledaju kako izgleda pristupni put za veliki broj đaka koji će ići u ovu škou. Korov je viši od samih mališana, tu je kamenje, staklo…, a kako će izgledati kada padnu kiša i snijeg, možete da zamislite!  Djeca bi trebalo da obuvaju gumene čizmice ispred zgrade, a zatim da se preobuju u patike ispred škole – priča Aćić za Srpskainfo.

Ovo je, kaže, priča o zanemarivanju djece. Realnost jednog naselja, udaljenog dva, tri kilometra od centra grada.

-Pokušali smo da kontaktiramo nadležna odjeljenja, gdje nam je ovlašten potpisnik rekao da je planirano da se iza škole, nekad, pravi zgrada i da će oni, tada, s investitorom dogovoriti da se uredi vanjsko uređenje objekta i pristup školi. Ono što možemo da primjetimo, jeste da se ta zgrada nije ni počela praviti, što znači da bi, bar naredne dvije godine, mališani trebali da idu po ovom putu koji, zapravo, tako i ne možemo nazvati. To je prosječeni dio korova i trstike, koji, nažalost, izgleda kao da se nalazite u seoskom području, gdje, takođe, tako ne bi trebalo da bude – ogorčeno će Aćić.

Vjerovali ili ne

Ovo je, nastavlja, za rubriku “vjerovali ili ne”. Od zahtjeva, kaže, odustati neće. To je, za sada, samo bezbjedan put za mališane, koji bi, dalje, vodio ka rješavanju i drugih nedostataka koji se kriju, iza, naizgled lijepo izgrađene, škole.

–Đaci nemaju ni fiskulturnu salu, ni kabinet za informatiku. Ali, za početak, tražimo put. To podrazumijeva krčenje i uklanjanje  korova, stakla, šuta, kamenja i nasipanje puta krupnim kamenom ili šljunkom. Svjesni smo da možda, u ovom trenutku, ne može asfalt. Ovdje ne treba mnogo intervencije! Obrazloženje da se radi o privatnoj parceli, nije obrazloženje, jer ni vlasnik ne bi smio da dozvoli korov i ambrozija budu ovoliko visoki. Na kraju krajeva, nadležne gradske inspekcije bi ga mogle natjerati da uredi ovu površinu – kaže Aćić.

Pokazujući prstom na put, kojim nas je proveo, kako bismo se i sami uvjerili u ono o čemu govori, Aćić zaključuje da ovo što vidimo, nije primjereno jednom gradskom naselju, pa ni vijeku u kojem živimo.

– Naša prva adresa je Grad, a ako ništa ne učine, idemo ka republičkim institucijama. Ako ništa ni od toga ne bude bilo, roditelji će se samoorganizovati da urade posao nadležnih. Pokosićemo i urediti ovaj put za naše mališane – kaže on.

Protesti

Za sada su naišli samo na razumijevanje Savjeta mjesne zajednice “Ada”, čiji predsjednik, Željko Ostić, potvrđuje ono što smo čuli. Izgradnja škole, kaže, ne znači da su riješeni svi problemi.

-Smatramo da je neophodno da se svim učenicima obezbijede jednaki ili bar približno jednaki uslovi. Ova škola je izgrađena na prostoru koji ne zadovoljava potrebe Ade, koja je takve konfiguracije da je većina stanovništva naseljena s druge strane magistralnog puta – naglašava Ostić.

Otkriva da bi mještani mogli da podignu svoj glas i na ulici.

-Imamo najavu i mogućih blokada saobraćajnice magistralnog puta Čelinac – Kotor Varoš, upravo zbog djece, jer jedan dio učenika prelazi taj put. Siganlizacija nije bezbjedna, ljudi voze brzo, ne staju na pješački prelaz – tvrdi on.

Fiskulturna sala i kabinet infromatike

Direktorka škole Tatjana Vilendečić, iako saglasna da je bezbijednost učenika na prvom mjestu, postavlja pitanje i funkcionalnosti samog objekta.

-Škola kao škola, izgleda lijepo. Ali, ni nakon godinu dana, nismo imali svečano otvaranje, roditelji ne znaju je l’ škola radi, ima li djece, koliko razreda će se pohađati… Milion je nedoumica, a ona najveća je – čime i kako dovesti dijete? Djeca, koja treba da dođu sa strane Marijine krivine, nemaju bezbijedan prilaz. Što se tiče unutrašnjeg dijela – uđite, pogledajte kolika je temperatura unutar škole, ako možete da izdržite, skidam kapu – priča ona, pa nam, zatim, i otvorila vrata škole, kako bismo se i sami uvjerili.

Kaže, to pitanje bi, vjerovatno, trebalo da bude riješeno do početka školske godine, ali problem koji ostaje, jeste nedostatak fiskulturne sale. Za sada su tu samo vrata, koja, umjesto u salu, vode – u prirodu.

-Nemamo teren. Nastavu fizičkog ćemo, zbog toga, izvoditi u učionici ili napolju – kaže ona.

Apeluje da se, za početak, uredi teren, da se postave dva koša, dva gola…, a onda da se nadležni, dok se čeka sala, pozabave i drugim problemom.

–Mi nemamo kabinet informatike. Nemamo nijednog računara, to će nam vjerovatno resorno ministarstvo obezbijediti, ali kada radite ovakav objekat, kada dobijete ovakva sredstva, onda morate obezbijediti sve ono što je potrebno za nastavu od prvog do devetog razreda – zaključila je Vilendečićeva za Srpskainfo.

I mi smo poslali upit Gradskoj upravi Banjaluka, ali, za sada, nismo dobili odgovor.