Saobraćajna revolucija mi bode oči: Evo šta sve o Banjaluci misli njen nekadašnji gradonačelnik

01.10.2024. | 15:21

Ima i propalih revolucija i onih koje jedu svoju djecu, a meni ova saobraćajna bode oči. Volio bih da upoznam stručnjake koji su ovo predlagali, jer nije stvar samo da vi negdje ubodete kružni tok – tako saobraćaj u Banjaluci vidi njen nekadašnji gradonačelnik Dragoljub Davidović, koji kaže da kao elektroinženjer ima pragmatičan pristup problemima.

U intervju za Mondo, Davidović, koji je gradonačelnik bio u tri mandata, od 2000. do 2012. godine, kaže da ga najviše nervira to što što se na više mjesta istovremeno otvara gradilište, a ne radi se jedno po jedno.

“Kao gradonačelnik imao sam jako dobar tim i puno ljudi. Sam čovjek, da je Nikola Tesla, ne može ništa uraditi. Recimo, u Banjaluci za 40 godina nije izgrađen nijedan značajniji most. U moje vrijeme izgrađen je most u Trapistima, most kod „Incela“, most u Karanovcu – to su veliki i važni mostovi. Most u Docu je takođe bio u planu”, kaže Davidović i priznaje da obećavani most u Česmi nisu tada uspjeli da izgrade, jer se, kako kaže, išlo po prioritetima.

Aktutelni gradončelnik je, smatra Davidović, po slovu zakona nosilac izvršne vlasti u gradu i krivično je odgovoran za sve, od trošenja gradskog novca pa do toga da je odgovoran čak i za to ako odbornici donesu protivzakonitu odluku, a on je ne pokuša spriječiti.

“Na njemu je velika odgovornost, ali ima i velika ovlaštenja i to je svuda tako. Negdje na Zapadu ako pitate ljude ko je predsjednik države, oni ne znaju, ali svako zna ko je gradonačelnik. Dakle, sve što se desi spočitava se njemu. Ne bih to podvodio tako „kriv je on za sve”, jer ima i drugih koji su krivi. Ima krivaca i u Skupštini grada, u administraciji i u preduzećima…On je odgovoran za sve jer je izložen očima javnosti, a ovi drugi su tamo negdje”, kaže Davidović.

Što se tiče spomenika borcima Odbrambeno-otadžbinskog rata, Davidović kaže da mu nije mjesto tu je gdje je napravljen i da je za njega to neprihvatljivo. Priznaje da je plan izgradnje postajao i za njegovog mandata, na drugoj lokaciji, ali se ne sjeća zašto nikad nije realizovan.

“Svi planovi su već stavljeni na papir i taj spomenik je trebalo da bude tamo gdje je bila „Krajiška kuća“. To je kulturno-istorijski spomenik, tu je i Kastel koji kulturno istorijski-spomenik, prostora ima dovoljno i trebalo je da bude sagrađen kao mauzolej. Sad više nisam pametan zašto nije sagrađen. Došlo je do nekih izmjena kasnije…Ko je promijenio, šta je to promijenjeno – nemam pojma. Takođe, kod banovog spomenika je planirano da bude otvoreni, centralni gradski trg, a jedna od varijanti je bila i da pomenuti spomenik bude tu, ali da su se ipak ovi arhitekti ili urbanisti odlučili za ono tamo”, kaže Davidović.

“Lisice” i urbanistički plan

Davidović tvrdi i da je generalni Urbanistički plan za Banjaluku bio skoro gotov kada je on otišao.

“Uraditi novi Urbanistički plan grada je ogroman posao, tu treba ogroman broj stručnjaka i kompetentnih ljudi uz učešće građana i svih zainteresovanih. Zašto je to tako? Kako je promijenjeno? Da vam kažem, ja na neki načim razumijem ove investitore jer to su ljudi koji rade da bi zaradili novac, njih interesuje samo profit, a ako se desi da nemaju nikakvog morala i da ih ne interesuje ni grad ni sugrađani, ni komšije, uradiće sve što im se mu se dopusti. Onaj ko im to dopusti je odgovoran”, kaže Davidović i priznaje da je i on trpio pritiske.

“Meni su onda upravo ti koji su htjeli da upravljaju sa mnom, o tome gdje će se graditi, šta će se graditi, dali ime „Zgradoljub“. Zato što meni upšte nisu mogli prići. Postoji gradska skupština, postoje stručnjaci. Kada se usvoji regulacioni plan, onda se može graditi. Recimo, ja bih volio da vidim onoga ko je usvojio regulacioni plan za one zgradurine kod Parka „Mladen Stojanović“. Tamo je trebalo da bude proširen park, a sada su sagrađene zgrade i to tako blizu jedna drugoj da može s balkona na balkon preskočiti. Pretpostavljam da tu ima RP i da su ljudi gradili prema RP te da imaju urednu građevinsku dozvolu. Onda se postavlja pitanja ko je donio RP? Njega donosi gradska skupština na prijedlog gradonačelnika i Odjeljenja za prostorno uređenje. To je lanac krivaca što je to tako”, objašnjava Davidović.

Komentarišući izjavu bivšeg gradonačelnika Igora Radojičića da „lisice“ kruže oko gradske imovine, Davidović kaže da jeste tako bilo, ali….

“Misllim da se on uplašio lisica, pa su neke lisice i ostvarile ono što su htjele. Bolje mu je da ćuti. Ja ne znam šta je bilo u konkretnoj situaciji s Igorom niti sam s njim o tome razgovarao, ali znam to nije samo kod nas. Kad toliko finansijski ojačaju i ako gradska vlast to dopusti – onda oni upravljaju gradom”, kaže Davidović.

Ko je “izgubio” papir?

U slučaju spora oko Stare autobuske stanice koju je Grad Banjaluka na sudu izgubio od Autoprevoza, Davidović tvrdi da to nikad ne bi prihvatio i da bi taj slučaj “tjerao do daske”.

“Ja sam bio taj koji je pokrenuo to pitanje. Taj dokaz smo mi našli u Arhivu Republike Srpske, a izgubljen je u Zavodu za izgradnju, jer je ZIBL u ime grada radio poslove kada je u pitanju izgradnja infrastrukture i svega ostalog. Lično mislim da je to veliki lopovluk i da to ni slučajno nije trebalo da završio ovako kako je završilo. Ja sam tada pronašao i penzionere iz „Autoprevoza“ koji se sjećaju da je Grad, da bi dobio zgradu Muzeja savremene umjestnosti RS i to zemljište dao „Autoprevozu“ zemljište i infrastrukturu za novu Autobusku stanicu. Šta je na kraju sve bilo ne znam. Nikada to 0ne bih prihvatio, ne zato što imam nešto protiv „Autoprevoza“ već zato što smatram da je to gradsko”, tvrdi Davidović.

Kako kaže, Banjaluku 2024. godine nije baš ovako zamišljao.

“Grad u ovom trenutku ne može pružiti svojim stanovnicima sve ono što im je potrebno. Veliki je priliv stanoništva, vellika je izgradnja. Međutim za svakog čovjeka koji dođe i koji živi u Banjaluci trebalo bi da bude obezbjeđeno grijanje, struja, voda, kanalizacija, saobraćajnice, parking, pa da mu se obezbijedi školstvo, zdravstvo, svašta nešto. Bojim se da Banjaluka nema u svim sferama kapacitete da može odgovoriti sadašnjem broju stanovnika i pitanje je suštinsko dokle i koliko treba da „raste“ s obzirom na prostor gdje se nalazi”, smatra Davidović.

“Zaboravljen” ili ne?

Kada dođete na vlast, morate biti svjesni dvije činjenice – prva je da nekada više neće biti to što sada jeste. Druga je – svaki dan moraš da misliš na onaj dan kada ćeš otići i da će te tada sve stići, kaže Davidović i dodaje da neki misle da je mandat vječan i ignorišu zakone, ignorišu interese naroda i naprave katastrofu.

Priznaje da sa dvojicom svojih “nasljednika” u gradonačelničkoj fotelji, Slobodanom Gavranovićem i Igorom Radojičićem, nije u kontaktu.

“Nisam iz nekih ličnih razloga, odnosno, nekih postupaka prema meni, ali ne bih govorio o tome. Sa Miloradom Dodikom jesam, u stranci sam, komuniciram, imam poznanika tamo. Nikad nisam bio stranački i politički pacov koji pjeni na druge. Imam prijatelje i iz drugih partija. Najviše pljuvanja i problema imao sam iz SNSD-a, ali iz jednog dijela SNSD-a. Odatle su dolazile otrovne strelice prema meni o kojima bih knjigu mogao napisati. Ja sam se uspješno borio s tim i prošao kroz 12 godina dug period tokom kojeg sam uvijek mogao, čak i nesvjesno, da upadnem u zamku. Na sreću, to sam sve na neki način amortizovao, uspio sam neke zamke da izbjegnem. Izašao sam čist i mogu da hodam po gradu uzdignute glave i nikom ništa nisam dužan”, zaključuje Davidović.