Talenat i ljubav naslijedio od majke: Banjalučki penzioner šampion u šaranju vaskršnjih jaja
29.04.2021. | 08:44Pasionirani ljubitelj ribolova, prirode i fotografije Dušan Stegić iz Banjaluke već više od tri decenije za pravoslavni Vaskrs ukrašava jaja, koja potom podijeli porodici, prijateljima i poznanicima.
Dušan (81), koji je inače profesor u penziji, svake godine ukrasi više od 100 jaja.
“To je neka moja ljubav iz djetinjstva, jer je moja majka Marija imala tehniku kako da šara jaja. Sva djeca iz komšiluka, bez obzira na vjeru i naciju, jedva su čekala Vaskrs, jer su znala da će dobiti prelijepa jaja koja će im ukrašavati kuće”, priča Stegić za “Nezavisne”.
Prema njegovim riječima, prije tridesetak godina on je dobio želju da počne da ukrašava jaja te je već nakon prvih pokušaja dobio pohvale od svoje djece i prijatelja.
“Nakon majčine smrti ta tradicija je bila ugašena i žao mi je bilo da se tako nešto ne produži. Sjećao sam se na koji način je ona to radila i pokušao sam. Potrebno je mnogo inspiracije, truda i rada kako bi svako jaje bilo drugačije, ali i kako bi bilo zaista lijepo. Motivi mi dolaze odmah iz glave, ali se trudim da sva budu dobra”, kaže Stegić.
Ovaj svestrani penzioner priča kako je nezvanično proglašen najboljim u šaranju vaskršnjih jaja u gradu na Vrbasu.
“Ove godine sam čak i ranije imao narudžbe od prijatelja, djece i unuka, tako da sam se ranije morao baciti na posao i ukrašavati jaja. Prije nekih 15 godina u Banjaluci je bilo takmičenje u ukrašavanju vaskršnjih jaja i moja su osvojila prvih pet mjesta”, govori kroz smijeh Stegić.
Ekipa “Nezavisnih” koja ga je posjetila uvjerila se kako Dušan prolazi kroz cijeli proces ukrašavanja jaja.
“Tehnike koje koristim su tradicionalne, a svako jaje koje ukrasim je priča za sebe. Koristim samo čisti pčelinji vosak, svijeću i pero. Samim nanošenjem voska na jaje postigne se sve. Nakon iscrtavanja, jaja ofarbam različitim bojama. Ovu tehniku sam naučio od majke i za mene je to najčistija tehnika ukrašavanja vaskršnjih jaja”, objašnjava Stegić.
Kako je istakao, za ukrašavanje nekih jaja potrebno mu je oko 15 minuta, dok se za šaranje drugih mora napraviti više od 1.000 poteza perom, i to zahtijeva oko pola sata izdvojenog vremena.
Stegić je inače veliki ljubitelj ribolova i jedan je od osnivača Sportsko-ribolovnog društva u Banjaluci.
“I sada sam aktivan ribolovac i često idem na pecanje. Takođe, volim fotografiju i one najbolje koje sam napravio uramljene su i okačene u mom domu. Najveći motivi i inspiracija su mi voće i priroda”, naglašava Stegić.
Ono što je najveća Stegićeva ljubav ipak su gljive.
“Kada dođe sezona gljiva, obavezno idem u prikupljanje. U šumi je nekako najljepše, jer je netaknuta priroda i traže se gljive, pa se tu najljepše i osjećam”, ističe on.
Nekoliko godina Stegić je obučavao i članice Udruženja “Duga” tajnama ukrašavanja voskom.
“Takođe, imao sam jednom prilikom i izložbu svojih fotografija vaskršnjih jaja u Banskom dvoru, gdje sam, pored jaja, pokazao i smisao za fotografiju”, rekao je Stegić.
Djeca i unuci obožavaju njegovu tehniku ukrašavanja jaja i nestrpljivo čekaju svaki Vaskrs da vide nove tehnike i jaja u odnosu na prethodnu godinu.
“Jaja koja ukrasim nisu za tucanje i jelo, posebno zato što smatram da vještačke boje, makar na njima pisalo da su prehrambene, nisu u potpunosti zdrave. U svaku košaricu u koju stavljam jaja stavim i upozorenje, kao mjeru zaštite, a na neki način želim i da obezbijedim da se ova jaja ne uništavaju”, zaključio je Stegić.
