Alarmantno! Sve više maloljetnika u raljama kriminala – ni škole više nisu sigurne

19.11.2024. | 20:19

Sve do masovnog ubistva u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu mnogi maloljetnici nisu znali da ne mogu krivično odgovarati do četrnaeste godine i nakon što je ovaj slučaj dobio veliki publicitet u javnosti, postoji opasnost da imamo sve veći broj problematične djece koja mogu ući u svijet kriminala.

Ovo je izjavio redovni profesor Univerziteta u Banjaluci Nebojša Macanović. On je jedan od koautora knjige “Inicijacije mladih u svijet kriminala” koja je promovisana u Narodnoj biblioteci u Srpcu.

Macanović kaže da djecu i mlade sve više vrbuju stariji kriminalci, zbog čega kreću putem maloljetničke delinkvencije, čemu su doprinijeli i problemi u komunikaciji sa roditeljima, izostanci sa nastave i sve izraženije vršnjačko nasilje, piše Glas.

– Imamo mlade do 14 godina koji imaju i do 50 krivičnih djela, a prema njima ne možemo primjenjivati sankcije. Kod nas se od 2011. godine prema maloljetnim delinkventima koji naprave prvo krivično djelo ne vodi sudski postupak, već izriče mjera policijskog upozorenja, odnosno vaspitna preporuka, a poslije slijedi mjera pojačanog nadzora od strane porodice, staratelja ili Centra za socijalni rad, a maloljetnik dobija na vremenu pa i dalje čini krivična djela – rekao je Macanović.

Prema njegovim riječima, kada bi između pojačanih mjera i sticanja uslova za smještaj u vaspitno-popravni dom maloljetnici bili upućeni u vaspitnu ustanovu u trajanju od maksimalno dvije godine, došlo bi do smanjenja broja delinkvenata.

– Mjera uključivanja u vaspitnu ustanovu postoji u zakonu, ali ne i u praksi. Da imamo takvu ustanovu, mogli bismo odmah smjestiti najmanje 20 štićenika, a ne bismo čekali da napune 16 ili 17 godina da odu u dom i u međuvremenu naprave 100 krivičnih djela. Moja dosadašnja iskustva govore da su najteži kriminalci bili upravo ona djeca koja su završila u vaspitno-popravnom domu – rekao je Macanović.

Ističe da je u današnjem društvu poremećen sistem vrijednosti, pa je tako jedno istraživanje u regionu pokazalo da tinejdžeri od svih vrijednosti najviše poštuju moć i novac, a ne prijateljstvo i radne navike.

Macanović smatra da roditelji ne treba da kroz djecu zadovoljavaju lične ambicije i forsiraju ih da pohađaju aktivnosti koje nisu prilagođene njihovom uzrastu, već da ih puste da sami s vremenom pokažu svoj talenat.

Macanović je pohvalio tromjesečni program suzbijanja vršnjačkog nasilja koji se sprovodi u Finskoj, a koji uči djecu da ne smiju biti pasivni posmatrači kada se dogodi takvo nasilje.

– Značajno su smanjili vršnjačko nasilje nakon dvije godine i sada ovu licencu prodaju zemljama Evropske unije, a nakon masovnog ubistva u školi “Vladislav Ribnikar” sprovodi ga nekoliko škola u Srbiji. Smatram da ne možemo govoriti samo o školskom policajcu i video-nadzoru, već moramo jačati školu iznutra, empatiju i prijateljstvo kod djece i vratiti autoritet nastavniku – istakao je Macanović.

Mitar Radonjić, glavni i odgovorni urednik specijalizovane platforme za oblast bezbjednosti “Interno”, koji je takođe koautor knjige, kaže da je važno prepoznati pravi momenat kada mlada osoba skrene s puta jer je to poslije veoma teško.

– Prestupnik se ne rađa, već stvara. Kada pogledamo kroz istoriju šta se prije trideset ili četrdeset godina, a šta danas smatra prestupništvom, vidimo da se prag devijacije stalno povećavao. Danas je postalo gotovo normalno vidjeti mladu osobu u društvu kriminalnih struktura ili pod uticajem narkotika – rekao je Radonjić.

Skratiti časove

Nebojša Macanović kaže da je djeci, nakon pandemije virusa korona, popustila koncentracija i da više ne mogu pratiti čas od 45 minuta.

– Oko 50 odsto djece od prvog do trećeg razreda ne može zapamtiti zadaću na putu od škole do kuće, formiraju se viber grupe u kojima majke zovu druge roditelje i pitaju šta su djeca imala za zadaću. U Banjaluci svako drugo dijete od drugog do trećeg razreda ide na privatne časove kod učiteljica i o tome ne govorimo dovoljno – rekao je Macanović.