Banjalučki psiholog povodom pucnjave u školi: Ništa nismo naučili od slučaja “Ribnikar”

14.06.2023. | 13:14

Docent doktor Sonja Stančić, psiholog iz Banjaluke, komentarišući jutrošnju pucnjavu u školi u Lukavcu, gdje je učenik ranio nastavnika, ocjenjuje da, nažalost, ništa nismo naučili iz masakra koji se dogodio u OŠ “Vladislav Ribnikar” na Vračaru u Beogradu, kojeg je 3. maja izvršio osnovac (13), ubivši deset osoba.

“Nažalost, ništa nismo naučili iz slučaja ‘Ribnikar’ ili mi se čak čini da mi ovdje nismo ni htjeli da otvorimo oči i da nešto naučimo. Možda nam je bilo prestrašno i nismo mogli da se suočimo sa tako strašnim scenarijem, a možda smo mislili da nikad više neće da se desi nešto slično. Nažalost, dešavanja u Lukavcu nam ukazuju na to da se pandorina kutija otvorila i veoma teško je reći i dati savjet u jednu ili par rečenica šta treba uraditi”, rekla je Stančićeva za “Nezavisne novine”.

Jedino dugoročno rješenje je prevencija, ali ni ona nije jednostavna niti jednoznačna. Stančićeva ističe da svojim profesionalnim kapacitetom stoji iza smjernica koje se odnose na prevenciju, koje je i ranije dala, a to su, kako je navela:

1. Jednom godišnje organizovati sistematski pregled fizičkog i mentalnog zdravlja školske djece svih uzrasta, ali ne pro forme radi i sa “kupljenim” nalazima, već sa temeljnim pregledima i preporukama.
2. Promocija mentalnog zdravlja u školama kroz:

– obuku i jačanje stručnih timova dva puta godišnje i praćenje njihovog učenika

– obuku nastavnika i razgovor s njima, najmanje, jedanput mjesečno

– časove mentalnog zdravlja sa učenicima, najmanje, jedanput sedmično

3. Trideset odsto manje gradiva u školskim planovima i programima. Relaksacija obimnosti sadržaja u školskim programima.
4. Trideset odsto veća plata svim prosvjetnim radnicima. Ukidanje normiranog rada učitelja i nastavnika (norma utiče na kvalitet npr. nastavnika koji radi u pet škola da bi imao normu, zar možete očekivati da zapamti imena djece kojoj predaje?).
5. Depolitizacija škole i školskih kolektiva! Najbolji u struci, ne u politici!
6. Obuka nastavnika i učitelja o novim tehnikama rada na predmetima koje predaju i o razumijevanju i komunikaciji sa djecom. (Njegovati komunikaciju i razumijevanje djece i to najmanje dva puta godišnje).
7. Podrška majkama, kao stubu porodice, u prvih deset godina roditeljstva, omogućiti “klizno” radno vrijeme, rad od kuće, omogućiti deset godina manje staža za punu penziju – roditelj mora biti roditelj, a ne dodatni nastavnik ili menadžer za preživljavanje. Danas su roditelji pod pritiskom izbora da li će biti na poslu i omogućiti finansijsku stabilnost porodice ili će uz lošije finansijske mogućnostii imati nešto više vremena za svoje dijete.
8. Omogućiti nastavnicima i stručnoj službi da lakše sprovode vaspitne mjere, uz poštovanje svih standarda. Vratiti vaspitnu ulogu u obrazovni sistem.