Danas je Tucindan: Na današnji dan se pet stvari iznosi na sto za večeru, a jedno je zabranjeno

05.01.2025. | 07:46

Tucindan je narodni praznik koji prethodi Božiću. Dan pred Badnji dan, 5. januara, srpska tradicija nalaže da se spremi pečenica za Božić, ali i obave druge pripreme za najradosniji hrišćanski praznik, koji se u našoj zemlji slavi 7. januara.

Na Tucindan se kolje prase, čije meso će se naći na božićnoj trpezi.

Ovaj ritual potiče iz predhrišćanskog doba u ovim krajevima i predstavljao je prinošenje žrtve paganskim božanstvima.

Naša crkva ga je kasnije prihvatila i hristijanizovala, kako bi narod nakon Božićnog postao mogao da uživa u jačoj i mrsnoj hrani, koja mu je neophodna u zimskom periodu.

Tucindan je prema predanju dobio ovo ime jer se nekad pečenica prije klanja tukla ušicom sjekire prek grudve soli u platnenoj vrećici stavljenoj na čelo životinje.

U nekim krajevima Božićna pečenica se pravi od jagnjeta ili mlade ovce.

Meso se peče sutradan i na Badnje veče unosi u kuću.

Na ovaj dan domaćinstva spremaju kuću za veliki praznik.

Tada se i nabavljaju orasi, smokve, suve šljive, bombone i novčići koji će se prosuti za Badnje veče.

Za ovaj praznik je bio običaj i da se vraćaju dugovi, kako domaćin ne bi bio dužan do idućeg Božića-

Dom se čisti, jer slede tri dana u kojima se to ne radi, a domaćica će pripremiti brašno za miješenje, jer treba spremiti badnjaču, a onda i božićnu česnicu.

Za djecu se vezuje i jedan od najzanimljivijih običaja na Tucindan. U mnogim krajevima u krajevima u Srbiji vjeruju da na taj dan djecu ne treba nipošto tući i da će na svakom mjestu gdje prime neku ćušku nastati čirevi. Nasuprot tome, u drugim krajevima kažu da baš na Tucindan djecu treba simbolično povući za uvo pa će biti dobra i slušati roditelje tokom cijele predstojeće godine.

Na Tucindan se, prema narodnom vjerovanju, ne smije ništa davati iz kuće, a to je dan kada se tradicionalno vraćaju dugovi da domaćin ne bi bio dužan do sljedećeg Božića.

U nekim krajevima, na Tucindan se ne večera za stolom nego na podu. Prvo se postavljaju so i beli luk, a onda hljeb, pasulj, kupus. Dodaje se zatim i ostala posna hrana koju je domaćica pripremila, a za večerom domaćin mora biti okrenut istoku.