FOTO – Bajka na vodi koju bi mogla uništiti pohlepa lovaca na kilovate

14.04.2019. | 21:53

Otočići, kaskade, rukavci, bukovi … i veliki vodopad na kraju idiličnog seoceta, kao iz slikovnice – to su Janjske Otoke, biser Srpske, kojem, strahuju mještani, prijeti uništenje zbog – profita i pohlepe.

– Vidite ovaj vodopad! Ovo je naš zaštitni znak, kao mostarski Stari most. I umjesto da bude na listi UNESCO, tajkuni hoće da ga strpaju sebi u džep – kaže mještanin Zoran Boroja (71).

Tako on tumači sve češće vijesti i glasine, koje se poput huka rijeke Janj, pronose Janjskim Otokama nadomak Šipova.

– Priča se da će ovdje graditi elektranu. Ako to učine, sve će ovo potopiti, uništiće nam život, a mladima budućnost. Mi se bunimo, ali šta mi možemo. Oni su moćni, mi nismo – kaže Zoran, dok natenane, s komšinicom Mirom Gajić (70), ispija domaću šljivovicu. Dobra šljivovica, klizi niz grlo.

Zoranova kuća je na kraju sela, uz sam vodopad. Dok njegove komšije, mahom vikendaši, izdaju apartmane turistima avanturistima, on, kaže, ne mari za biznis. U svojoj kući, u sobama koje su “konforne kao u Metropolu” povremeno ugosti studente, ekologe, lovce… ali ‘nako.

– Ne naplaćujem im smještaj. Malo se družimo, zabavljamo, zapjevamo, popijemo po koju. A kad odlaze oni meni ostave hrane, pića, nekad i koju marku. I tako: dobro i meni i njima. Šta bih ja, inače, sam u kući – kaže Zoran.

I pogleda ka vodopadu, kao da se od njega oprašta.

Nisu Zoranove brige i strijepnje bez osnova. Narodna skupština RS je usvojila Zoning plan za Janjske Otoke, koje su po Prostornom planu RS trebalo da budu zaštićeno prirodno područje. Tim planom je, tvrde ekolozi, omogućena izgradnja malih elektrana na ovom lokalitetu. Male hidroelektrane bi nanijele trajne i nenadoknadive štete Janjskim Otokama, tvrde aktivisti Centra za životnu sredinu Banjaluka i lokalnog udurženja “Eko zona Šipovo”.

Posebnu sumnju izaziva to što je izradu spornog plana finansiralo preduzeće Rojal Prima d.o.o. Mrkonjić Grad, koje već ima koncesiju za gradnju male elektranu na rijeci Janj. Prema podacima Komisije za koncesije RS dostupnim na internetu, ova firma ima koncesiju za izgradnju MHE 3,24 megavata. Kako bi to izgedalo, mejštanima nije teško pretpostaviti, pogotovo otkako je nekoliko kilometara Janjskih Otoka, na drugom kraju Šipova, počela izgradnja elektrane na Plivi.

Ova elektrana, koju gradi BBB d.o.o. Šipovo, snage je 0,9 megavata. Iako je čak tri i po puta manja, od one planirane na rijeci Janj, ona je ipak potpuno promijenila krajolik.

I dok teške građevinske mašine na Plivi zauvijek razaraju prelijepu rijeku, pretvarajući je u postrojenje proizvodnju struje, Janjske Otoke još žive svoju bajku. Brvnare, mostići, puteljci i huka hladne plahovite rijeke, koja se na ovom mjestu rastače između zelenih otočića, odmor su za oči i dušu. Priroda je toliko raskošna da je teško povjerovati da se ovde ugnezdilo čak 30 vikendica, osam seoskih domaćinstava i nekoliko malih kafića, restorančića i roštiljnica.

U jednoj od njih Zorica Piljić se priprema za turističku sezonu. Još uvijek rijetkim šetačima i izletnicima nudi kafu i piće. Na ljeto bi rado posluživala i hranu, ali inspekcija tvrdi da njen “objekat ne ispunjava uslove za to”.

– Stalno neke zabrane, ne daju nam da gradimo i razvijamo se na svojoj zemlji, kako možemo i koliko možemo. I muž i ja smo nezaposleni, ovo nam je jedini izvor prihoda – kaže Zorica.

Imaju, kaže, dva sina, dorasli su za fakultet, hoće da se školuju, a od čega.

– Radila sam u Šipovu razne poslove, nigdje nisam bila prijavljena i nisam mogla zaraditi više od 200 evra mjesečno. Sa ovim poslom smo se malo isčupali, ali ako sad dođe ta centrala, sve će propasti. Nisam pametna – kaže Zorica.

Većina mještana starosjedelaca, njeni su rođaci, Piljići i Gajići. Upravo Piljići, koji ovdje odvajkada imaju vodenicu, na neki način su zasnovali naseobinu na Janjskim Otokama, kada su se, iz sela na planini “spustili” na vodu, bliže mlinu, koja je u to vrijeme bio centar zbivanja u celom kraju. Vodenica i danas radi i, kažu, čuvena je nadaleko, jer melje najbolje domaće brašno.

Vlasnik vodenice je Slavko Piljić (85), samouki majstor koji je još daleke 1965. baš ovde izgradio – prvu malu hidroelektranu.

Slavkova centrala i danas radi, usred sela, i proizvodi struju koju Piljići prodaju “Elektroprivredi”. Oko nje plivaju patke i kljucaju kokoške. Piljići imaju i sobe za turiste s pogledom na centralu. Ali, ta je centrala, uronjena u pejsaž, kapaciteta je 22 kilovata: prava igračka u odnosu na 147 puta jaču elektranu, za kakvu je, na rijeci Janj, odobrena koncesija.

– Kad su u pitanju male elektrane, ne treba biti unaprijed ni za ni protiv: sve je stvar mjere i pametnog plana. Ali, priroda je na prvom mestu, ne može ničiji profit biti preči od prirode – kaže čika Slavko.

On, od svoje stuje, koju proizvodi na kućnom pragu, zarađuje oko 2.000 KM mjesečno. I zadovoljan je.

Investitori, koji su širom RS, sagradili, ne baš male male elektrane zarađuju milione. I oni su, vjerovatno, zadovoljni. Ali u turbinama tih elektrana nestale su mnoge planinske rijeke, zarobljene u cevima. Mještani Janjskih Otoka strahuju od takvog scenarija. Ne vjeruju pričama da bi od takve elektrane i “lokalni stanovnici imali koristi”, pismeni su oni, ni internet im nije bauk.

Od malih elektrana, pokazale su dosadašnje analize, koristi imaju samo investitori. Stanovnici Janjskih Otoka od takvog bi poduhvata, kako je navedeno u obrazloženju Zoning plana, mogli imati “razumnu štetu”. Mještani i ekolozi tvrde da bi svaka šteta u ovakvoj prirodi bila – krajnje nerazumna!

Izvor:(SrpskaInfo)