Gest poljoprivrednika iz BiH za nevjericu: Na tezgi bez trgovca kupci sami vagaju i plate

03.10.2021. | 16:00

Nevjericu i oduševljenje izazvao je gest poljoprivrednika Elvedina Hode iz Osanice kod Goražda, a još veće informacija da kupci njegovih poljoprivrednih proizvoda nikad ne ostaju dužni.

“Poslužite se, a novac ostavite na tezgi iza” poruka je istaknuta na tezgi sa primamljivim plodovima još jedne uspješne sezone na imanju porodice Hodo.

“Nije mi dosadilo stajati za tezgom, nego nekad kreneš od 8 sati, a završiš u 19, ali taman što dođeš kući raja zove. I u 9, 10 ili 11 sati naveče. I ja onda stavim papir i ostavim sve. Nikad ne fali ništa, a i da fali ja sam to halalio čim sam ostavio. Međutim, pošten je svijet, pa ujutro uvijek nađem novac. Ljudi sami izaberu, izvagaju i plate”, priča  Elvedin.

Elvedin sa porodicom, suprugom i djecom, obrađuje 1.000 kvadratnih metara u plastenicima, a još toliko na otvorenom. Svoje povrće i cvijeće prodavao je po lokalnim prodavnicama, neke od njih su zatvorene, pa je problem plasmana riješio postavljanjem tezge pored magistralnog puta Goražde – Foča. Od tada sve što proizvede bez problema proda. Na tezgi pored koje vlasnika često i nema, ljudi ponekad uzmu i “na priček”.

“Juče mi je dolazila žena koja je prije pet dana uzela paradajza, a nije imala sitno. Došla da plati. Čovjek odnio cvijeće, pa dođe sutradan. Dođu mi i neki koji su mi prošle godine ostali dužni dvije marke, a ja za taj dug i ne znam”, kaže Hodo.

Porodica Hodo godišnje proizvede oko 15 tona povrća, a uskoro počinje i priprema ajvara, salata i ostalih proizvoda za zimnicu. Sve je unaprijed naručeno. Njegov naporan rad traje od 1. februara, počinje sa sjetvom sjemena i pripremom plastenika, a završava preradom u novembru. Međutim, ne bi se mijenjao za neki drugi posao, jer kaže da ono što radiš prvo moraš voljeti.

“Nismo mi svjesni koliko nam znači zemlja čim su sela prazna. U dijelu mog sela u 15 kuća ostalo je pet ili šest ljudi, omladina je otišla. I onda u gradu, gdje mnogi nemaju ni za kafe, kažu da je sve skupo. Najgore je što u poljoprivredi ima dosta posla i znoja, a od toga raja bježi. Ja sam u penziji, a ovo mi je dodatna djelatnost bez koje, da budem iskren, dijete ne bih mogao poslati na fakultet”, kaže Elvedin Hodo.

Dodaje da je za početak posla u poljoprivredi potrebno zemljište i značajna ulaganja u početku, kako bi se proizvelo bar desetak tona povrća godišnje. Jedino tako ovaj posao postaje samoodrživ, piše Avaz.