Goranu otadžbina ipak milija: Impresioniran Amerikom, ali želi da liječi u svojoj zemlji

06.09.2022. | 09:23

Bratunčanin Goran Stojanović, student šeste godine Medicinskog fakuteta u Foči, vratio se prije nekoliko dana iz SAD, gdje je kao stipendista Fondacije “Jeriho” obavljao studentsku praksu nakon koje je dobio poziv da, kada završi fakultet, dođe da radi u toj klinici.

Goran je izabran među 17 stipendista ove fondacije prije tri godine i to između 117 kandidata iz BiH.

“Na prijedlog prijatelja prijavio sam se 2019. godine na konkurs ove američke fondacije koja podržava mlade koji žele da ostanu u svojoj zemlji i doprinesu njenoj izgradnji. Stipendije su podrška opstanku mladih obrazovanih stručnjaka u BiH iz koje odlazi veliki broj mladih”, objašnjava Stojanović u izjavi Srni.

On kaže da su stipendijom obuhvaćeni školarina, smještaj, džeparac, kao i mogućnost da se jednom godišnje obrate za novac za nabavku knjiga i još nekih neophodnih stvari.

Prema njegovim riječima, uslovi za stipendiranje su da redovno studiraju i polažu ispite, a jedina obaveza prema stipenditoru je da dva puta godišnje učestvuju na seminarima i druženjima stipendista, što nije obavezno ukoliko imaju obaveze na fakultetu.

PRAKSA U AMERICI IZUZETNO KORISNA

Kao rezultat uspješnog školovanja i ispunjavanja svih uslova koje je stipenditor postavio, Stojanović je od te fondacije dobio priliku da obavi stručnu praksu u Americi što je sa zadovoljstvom prihvatio.

Tako je iskoristio tu jedinstvenu mogućnost da vidi kako rade moderne klinike u svijetu i stekne nova znanja i iskustvo u radu sa pacijentima, ali i da uspostavi saradnju sa kolegama iz struke.

Šest sedmica Stojanović je obavljao praksu na odjeljenju hitne pomoći na jednoj klinici u gradu Grend Rapids u američkoj državi Mičigen.

“Radio sam četiri dana sedmično po osam časova. To odjeljenje ima 90 kreveta u istom broju soba. Svaka prostorija je opremljena odgovarajućom opremom za prijem pacijenata. U tom kratkom periodu radio sam sa više pacijenata nego tokom pet prethodnih godina fakultetske prakse. To je izuzetno vrijedno i dragocjeno iskustvo”, ističe Stojanović.

On se uvjerio da vlasti SAD ulažu značajna sredstva u zdravstvo, u pozitivne prakse, koje bi se mogle u dobroj mjeri primijeniti i kod nas.

Po obavljenoj praksi, Goran je dobio poziv da nakon završetka fakulteta dođe da radi na toj klinici. Ipak, ističe da to trenutno nije njegova želja i cilj.

“Svako bi poželio da radi u takvim uslovima i okruženju. Trenutno, moje razmišljanje i plan su da po završetku fakulteta ostanem ovdje i dam doprinos narodu i mjestu gdje živim. Kod kuće je ipak, najljepše”, iskren je Goran.

Govoreći o načinu rada na američkoj klinici, kaže da je sistem takav da pacijentima pruža sve uslove da se što prije uspostavi dijagnoza i započne adekvatno liječenje.

“Sve se obavlja brzo, nema čekanja za analize i snimke jer klinika raspolaže izuzetnom medicinskom opremom”, priča Goran.

On ističe da je obavljajući praksu stekao značajno iskustvo i da je razmišljao kao ljekar, a ne kao student jer su pacijenti bili prepušteni njegovoj pažnji i liječenju.

“Radio sam sa izuzetno kooperativnim timom medicinskih radnika, posebno sa doktorima koji su uvijek bili spremni da čuju i moje mišljenje, diskutuju sa mnom, a sve s ciljem postavljanja što bolje dijagnoze, postupka i terapije u liječenju, ali i zbog podrške obavljanju moje prakse”, naglašava Stojanović.

MEDICINA – PORODIČNO NASLJEĐE

Goran nastavlja porodičnu tradiciju jer su mu otac Uglješa, kao i njegovi brat i sestra medicinski radnici. A i djedov brat Vojko je vadio bolesne zube mještanima u nedostaku stomatologa u to vrijeme u selu Sabancima na Nišićkoj visoravni.

Stojanovići su se iselili u Bratunac u egzodusu Srba sa područja Sarajeva nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

“Želja mi je bila da studiram farmaciju jer sam završio Farmaceutsku školu u Srebrenici. Međutim, nakon razgovora sa jednom doktoricom, od koje sam čuo konstruktivne savjete, izabrao sam medicinu i nisam pogriješio. Zavolio sam ovaj poziv”, priča Goran za Srnu.

Ovaj vrijedni mladić kao zaljubljenik u svoj poziv još od 2014. godine je volonter lokalnog Crvenog krsta i, koliko mu fakultetske obaveze dozvoljavaju i kada je u Bratuncu, rado se uključuje u volonterske akcije, posebno za pružanje medicinske podrške sportskim klubovima.

Goran je najpozitivniji primjer mladog obrazovanog čovjeka koji želi ostati u svom mjestu, raditi i pružati zdravstvene usluge sugrađanima te dati doprinos razvoju zajednice.

On nije usamljen slučaj i na vlastima je da brinu i omoguće njemu kao i drugim mladim kvalifikovanim ljudima da dobiju zaposlenje, usavršavaju se i doprinose stvaranju boljih uslova za život na ovim prostorima i tako izraze svoj patriotizam i rodoljublje, piše Miro Pejić/SRNA