“I ja sam prijevremeno rođena beba”: Priča svestrane Ive (14) iz Prijedora će vas ostaviti bez teksta

06.12.2020. | 11:36

Iva Dragojević (14) iz Prijedora učestvovaće u humanitarnoj akciji “S ljubavlju hrabrim srcima” koja se jedanaestu godinu sprovodi pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Srpske, a koja je ove godine posvećena osnivanju banke humanog mlijeka u Srpskoj.

“I ja sam prijevremeno rođena beba”, kaže Iva dok namješta masku.

“Imam stotinu maski. Pa, zavisi šta obučem, tako biram i maske. Nije da se bojim korone, nego se čuvam. I tako svi mi u porodici isto”, kaže.

Na razgovor za agenciju Srna dolazi nakon nastave. Petak je jedan od rijetkih dana kada nema drugih obaveza. Pita može li malo probati violinu. Slično se svira i čelo, samo ovoliko je veći razmak između tonova (pokazuje prstima). Pita može li malo i klavir; kod nje je električni, da ne smeta komšijama. Zna napamet šta će je novinari pitati: čime se sve bavi i kako uspijeva da sve postigne, ali se svejedno raduje.

“A, gdje će to biti objavljeno, je l’ u nekim novinama?”, pita Iva. Za vrijeme intervjua zazvoni joj telefon. ITC RTRS Prijedor želi da dogovori snimanje istim povodom. Može sutra, između kursa njemačkog jezika i treninga fudbala.

“Joj, moram na frizuru. Najviše volim pletenice ‘riblja kost’. Tako mi kosa bude najurednija. A, šta ću obući? Ma, hlače i džemper, to je standardno. Ne mogu ništa svečano, jer snima se i na ulici”, razmišlja naglas.

Iva je učenica 9. razreda Osnovne škole “Desanka Maksimović” Prijedor i šestog razreda osnovne muzičke škole na odsjecima klavir i violončelo. Nakon petog razreda klavira, proglašena je najboljom učenicom Muzičke škole “Savo Balaban” Prijedor, a jedne godine na prijemu kod najviših zvaničnika Republike Srpske za učenike koji osvoje najbolje rzultate na republičkim takmičenjima prozvana je čak tri puta.

“Došla sam kući sa tri kese poklona”, smije se Iva. Te je godine osvojila prve nagrade na republičkom takmičenju muzičkih škola u kategorijama violončelo, kamerni trio i solfeđo. Ne zna napamet nabrojati sve nagrade i priznanja koja je osvojila do sada.

Najdraže su joj prve nagrade iz klavira sa međunarodnih takmičenja u Parizu, Bijeljini, Smederevu, pobjeda na karaokama u Prijedoru 2018. i dvije nagrade sa Đurđevdanskog festivala (2015. treća nagrada za kompoziciju i 2017. u duetu sa Teodorom Ratković prva nagrada za kompoziciju).

“Volim biti dobra u svemu što radim. I sve čime se bavim biram jer volim. Trudim se da sve radim najbolje što mogu. Znam i za fer plej. Kad je neko bolji, kažem svaka čast. Znam se nositi s porazom. Ako radim nešto bez volje, onda to propada. Ne volim da nešto ostane neurađeno do kraja. Zadovoljna sam kad u nečemu uspijem. I volim kad me zbog toga zovu novinari, to mi je isto potvrda da nešto radim dobro”, govori Iva. Zbog dobrih rezultata na takmičenjima iz matematike i fizike i zbog zainteresovanosti za programiranje i robotiku, nastavnica informatike predložila joj je da konkuriše za LJetnu naučnu školu u Istraživačkoj stanici Petnica.

“Jeste li čuli za Petnicu, znate li šta je to. Bila sam jedina iz BiH. Tamo nemaju Majkrosoft uopšte, samo Linuks i Ios”, dodaje zadivljeno, nakon što je prepričala svoje iskustvo iz čuvenog sela kod Valjeva.

Ivine vanškolske aktivnosti su strani jezici (u engleskom je trenutno na nivou C1, a u njemačkom na B2.1), fudbal, programiranje. Pjeva u horu “Vila”, redovno i u crkvi, a članica je i novoosnovanog Gradskog hora Prijedor. Na društvenim mrežama zanima je muzika. Voli pjevati i voli čuti kako drugi pjevaju, a ponekad gleda i tutorijale za programiranje.

“Ima u školi predmeta koje ne volim, ali i iz njih imam dobre ocjene jer ih učim i bez obzira na to što ih ne volim. Susretala sam se s prozivkama da sam štreberka još od petog razreda. Navikla sam se na to i naučila sam da me to ne dotiče. S tim se suočava mnogo djece koja su odlični učenici. Zato i nemam veliki krug prijatelja, nego nekoliko bliskih, a najviše se družim s porodicom”, naglašava Iva.

Ivina majka Snežana je psihijatar i radi u prijedorskoj bolnici. Tata Zoran je mašinski inženjer i zaposlen je u prijedorskohj Toplani. Radovala se saznanju da će dobiti sestru, a kada se rodila Jana (2013), najprije je bila ljubomorna.

“Kad su je donijeli kući, ja uopšte nisam htjela da joj prilazim. Bila sam ljuta što više nisam sama. Mislila sam da je ona tu kao neki uljez i da neće ostati. Trajalo je to dva-tri mjeseca, a poslije je sve bilo super. Sad se dobro slažemo, sad smo i drugarice”, prisjeća se ona. Piše poeziju i komponuje pjesme. Stihove jedne ljubavne šalje viberom.

“Možete li mi tu objaviti?”, pita, a oči joj igraju.

NIJE LAKO BITI IVIN RODITELJ – ONA JE NEOBIČNO DIJETE

Mama Snežana kaže da nije lako biti Ivin roditelj, da je ona neobično dijete u svakom pogledu, da ju je teško pratiti pored svih obaveza koje roditelji imaju, ali da je sreća da ona sve svoje obaveze završava sama.

“Ima našu svu podršku, ljubav i pažnju. Ponekad ni ne shvatamo šta želi od nas, ali se trudimo kako znamo i umijemo. Ide u crkvu, poštuje Boga i živi u duhu pravoslavlja”, ističe Snežana. Iva je rođena na početku 37. gestacijske nedjelje sa tjelesnom masom od 2.350 grama. U Kliničko-bolničkom centru Zvezdara u Beogradu provela je 12 dana na takozvanoj toploj podlozi.

“Ona je prijevremeno rođeno i dojeno dijete. Eh, da mi je tada neko rekao da će jednog dana učestvovati u humanitarnoj akciji prikupljanja novca za otvaranje banke humanog mlijeka…“, srećna je i ponosna majka Snežana.