Invazija u potkozarskim rijekama: Dabrovi sijeku voćnjake, pregrađuju vodotoke

11.02.2024. | 08:04

Dabrovi čine veliku štetu u voćnjacima i šumama pored rijeka u Gradišci i Kozarskoj Dubici. Na to ukazuju mještani više naselja u blizini Une i njenih pritoka te Jablanice i Vrbaške, kod Gradiške.

“Mlade kruške, jabuke, šljive i druge voćke dabrovi su posjekli i odnijeli u Unu. Pokušavamo u tome da ih spriječimo žicom i ogradom, ali u tome ne uspijevamo. Šteta je velika”, kazali su za “Nezavisne novine” stanovnici nekoliko kozarskodubičkih sela. Perica Bundalo, vlasnik vikendice i malog voćnjaka pored Une, kaže za “Nezavisne novine” da je iznenađen brojnošću dabrova i štetom koju čine.

“Nisam ih ranije ovdje primijetio, ali sada su se pojavili. Tokom noći sijeku voćke, gule koru, uništavaju zelenilo. Vikendaši su zbunjeni, jer niko ne zna šta činiti i kako odbraniti imanja od ovih životinja”, u dilemi je Bundalo.

Od kada su dabrovi, glodari prekriveni gustim crvenkasto-smeđim krznom, primijećeni u vrbacima pored rijeke Jablanice, stanovnici sela Vrbaška, kod Gradiške, u velikoj su nevjerici.

“Kome god sam ispričao da dabrovi kao mačem sijeku debele jasike i obaraju ih na vodu, niko nije povjerovao. Sada su se ipak uvjerili” požalio se Mile Macura iz Vrbaške, vlasnik poljoprivrednog imanja pored rijeke Jablanice.

Pokazao nam je novo stanište ovih životinja, stanara vodotoka i močvara obraslih bogatom vegetacijom zeljastih i drvenastih biljaka.

“Dabrovi su se na širokom području, od Podgradaca do Čatrnje, pojavili prije nekoliko godina. Svuda su prisutni, čak i u Potkozarju, u Grbavcima i Turjaku. Sijeku, obaraju debela stabla i pregrađuju rijeku Lubinu”, ispričao je Milenko Čekić iz Grabavaca. Ipak, stanovnici potkozarskog kraja su podijeljeni u vezi s pitanjem dabrova.

Milenko Golić iz Vrbaške, u inat šteti koju prave, volio bi, kaže, da dabrovi tu ostanu.

“Šuma mnogo i ne vrijedi, a posječena stabla poslije ću odvesti kući. Dabrovi dokazuju da je Jablanica, kao i druge rijeke, ipak čista, jer oni nastanjuju samo zdravu životnu sredinu”, smatra Golić. Mještani Lužana, Vrbaške i Dragelja čija imanja su pored rijeke kažu da ih je obradovao povratak ovih životinja, bez obzira na to što čine štetu na stablima i ljetini.

Dabrovi dokazuju da je Jablanica, kao i druge rijeke, ipak čista, jer oni nastanjuju samo zdravu životnu sredinu. Mještanin Slobodan Cvijić iz Lužana, prije nekoliko godina, nakon pojave dabrova, izložio je u svom dvorištu nekoliko panjeva od stabala koje su oborili dabrovi gradeći vodene brane.

U Lovačkom udruženju “Prosara” iz Gradiške nisu iznenađeni novim staništem dabrova. Pretpostavljaju da potiču iz kolonije u prirodnom rezervatu Lonjsko polje u Hrvatskoj.

“Vjerovatno su došli u gradiški i dubički kraj Savom te pritokom Jablanicom, koja nudi solidan prirodni ambijent za ove životinje. Sada se treba potruditi da budu sačuvane, zato što su dabrovi malobrojni u cijeloj BiH”, kažu lovci iz Gradiške. U nekoliko gradiških udruženja za zaštitu životinja navode da su u Bosni i Hercegovini dabrovi nastanjeni u dolini rijeke Semešnice u Donjem Vakufu i srednjem toku Une u području Otoke.

“Osnovni stanišni uslov za dabra je stalna i dovoljno duboka voda, od najmanje 30 centimetara. Ukoliko nastanjuje manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak, na njemu dabrovi grade brane kako bi obezbijedili dovoljan nivo vode i zaštitili ulaz u nastambu.”

Dabar je isključivi biljojed, ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem u vodi ili neposredno na obali, pojašnjavaju ovdašnji ljubitelji životinja.

Naseljavanje dabrova u BiH

Ideja o ponovnom naseljavanju dabrova u BiH začeta je 2004. godine. Pokretač je Udruženje šumarskih inženjera i tehničara sa Šumarskim fakultetom u Sarajevu. Pomogla im je Vlade pokrajine Hesen u Njemačkoj donacijom dvadesetak dabrova. Time je Bosna i Hercegovina postala 26. zemlja u Evropi koja je vratila dabra na nekadašnja staništa. Stanište dabrova registrovano je i u području rijeke Zasavice, na istoku BiH, a gradiško područje, kao novo stanište tek treba utvrditi i registrovati. Evropski dabar nekada je nastanjivao sve vode od sjevera do juga evropskog kopna. Početkom 20. vijeka je opstao samo na četiri odvojena lokaliteta, u južnoj Norveškoj, na rijeci Labi u Njemačkoj i u Poljskoj, na donjem toku Rone u Francuskoj i u Rusiji.

U Dabru nema dabrova

Područje zapadnog dijela BiH nekada je bilo veliko stanište dabrova. To potvrđuju i pojedini lokaliteti kao što je selo Dabar, kod Sanskog Mosta. Međutim, prema najnovijim podacima, tu odavno nema dabrova, mada je područje i sada veoma čisto i privlačno.