Iz Londona u Bratunac: Srbin Dragan i Engleskinja Feji oživljavaju Jaketiće FOTO
04.07.2024. | 09:50Srbin Dragan Simeunović i Engleskinja Feji Traer upoznali su se prije četiri godine na grčkom ostrvu Patmos u vrijeme epidemije virusa korona, tu se rodila ljubav koju su tri godine kasnije krunisali brakom u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u selu Žlijebac kod Bratunca.
Feji se opredijelila da pređe u pravoslavnu vjeru. Krštena je u istoj crkvi kao i Dragan, u Žlijepcu, prije vjenčanja, kojem je, osim srpskih gostiju prisustvovalo i tridesetak stranaca sa raznih strana svijeta sa kojima je Feji u srodstvu ili u prijateljskom odnosu.
Tom prilikom ona je izabrala i srpsko ime i sada se zove Vera Simeunović. Kaže da ima slično značenje kao i njeno prvobitno ime. Feji je bila katolkinja, ali ne i vjernik. Sada kaže da je bliže Bogu, te da se sa Draganom moli prije svakog obroka.
Dragan i Feji su prije dvije godine došli u devastirano i u ratu spaljeno bratunačko selo Jaketiće, odakle su Draganovi djed Sreten, baba Stamena i otac LJubinko odselili u Tuzlu 1969. godine, gdje je Dragan rođen 1981. godine.
Došli su da vide u kakvom je stanju selo Draganovih predaka i ostali u vrletnim šumovitim brdima, tri kilometra iznad regionalnog puta Bratunac-Skelani, a 35 kilometara od Bratunca uzvodno uz Drinu.
NAKON PRVOG DOLASKA ODLUČILI DA DOĐU I TU NASTAVE ŽIVOT
U spaljenom i uništenm selu, zaraslom u šumu i šikaru, na strmim stranama zatekli su jedan manji pomoćni objekat djeda Sretena, koji je preživio ratne i klimatske oluje i stajao pokriven i sačuvan u šikari među ruševinama i zidinama nekadašnjeg sela.
Nakon prve posjete Jaketićima odlučili su da se tu vrate, preurede taj sačuvani objekat u skromni stambeni prostor sa dvije prostorije u kupatilom, izgrade svoju oazu mira i nastave život u skoro divljoj i čistoj prirodi, ali potpuno slobodni u Republici Srpskoj.
Dragan je u Beogradu studirao filozofiju, zatim pozorišnu režiju. Mladalačka radoznalost vodila ga je na putovanja po svijetu. Izvjesno vrijeme proveo je u brazilskoj Amazoniji sa Indijancima.
Pred pojavu pandemije virusa korona otišao je na grčko ostrvo Patmos da priprema pozorišnu predstavu i završi pisanje knjige “Amazonsko hodočašće” /Isijavanje žene/.
“Patmos je ostrvo bogataša. NJegova dužina je 12, a širina pet kilometara. Tu se mirno živi i nema saobraćajne gužve. Bio sam u kući jednog prijatelja i pojavila se Feji. Tražila je ključ od susjedne kuće u koju je trebala da se smjesti, a ključ je bio u kući u kojoj sam ja boravio. Tako smo se upoznali, ubrzo se rodila ljubav i odlučili smo da živimo zajedno”, priča Dragan.
Feji je rođena na jugu Engleske, a 25 godina živjela je u Londonu.
Zbog virusa korona i mjera izolacije nisu mogli ni u London ni u Beograd i došli su u Jaketiće. Sve je bilo zaraslo u šikaru i porušeno, ali preživio je jedan manji pomoćni objekat Draganovog djeda.
“Taj objekat bio je izazov da ga preuredimo, obnovimo i nastavimo život u miru, u prirodi, bez londonskih i beogradskih gužvi i smoga, sirena automobila nervoznih vozača”, objašnjava Dragan.
JAKETIĆI – RAJ NA ZEMLJI
Ubrzo su tu želju ostvarili i već dvije godine žive u Jaketićima gdje su djelimično obnovljene samo četiri kuće u kojima preko ljeta živi još samo jedan stariji muškarac, koji ima ovce i o njima brine.
Došli su skoro neprohodnim putem zaraslim u šiblje, lozu, trnje. On iz Beograda, gdje se prije raspada Jugoslavije iz Tuzle preselila njegova porodica, a ona iz Londona. Iz metropola dolaze u poharano pusto srpsko selo u strmim brdima iznad Drine sa samo jednim povremenim žiteljem.
Rekonstruisali su i obnovili zatečeni pomoćni objekat skromnih dimenzija i tu sada žive. U kamenom prizemlju je dnevni boravak, a na spratu sagrađenom od drveta su spavaća soba i kupatilo.
Osposobili su seoski vodovod i priključili struju, nabavili neophodne stvari i žive mirno, bezbrižno, onako kako su željeli, slušajući cvrkut zrikavaca i poj ptica, ali ponekad i kliktanje lisica. Prokrčili su staze do pet izvorišta vode za piće oko sela.
Kažu da se sa vukovima i medvjedima još nisu suretali i “upoznali”.
ŽIVOPISNA PRIRODA NUDI INSPIRACIJU
Feji radi onlajn za američku kompaniju.
“Ovdje je savršeno. Sloboda. Čista priroda i živopisan pogled. U Republici Srpskoj nas budi Sunce koga nikad nema u Londonu. To je inspirativno i idealno za moj rad”, kaže jedina srpska snajka u Jaketićima.
Ovdje je privlači tiši, mirniji život, više se osjeća dijelom prirode i onlajn rad pruža mogućnost da uživa u bogatstvu netaknutog ambijenta.
Ona ističe da uživa u slobodi i bogatstvu flore i faune ovog zabačenog sela, da je uzbuđuje rani izlazak Sunca od Drine i naglašava da jedino problem predstavlja loš seoski put.
BESPLATNO DRŽE ČASOVE ENGLESKOG U TRI OPŠTINE
Vera-Feji razumije srpski, ali slabije izgovara. Na srpskom kaže da se ona i muž bave prevođenjem i da besplatno drže časove engleskog za koje vlada izraženo interesovanje u Bratuncu, Srebrenici i Bajinoj Bašti.
Ona kaže da je to njihov skromni doprinos zajednici od koje očekuju da će im pomoći da seoski put dovedu u bolje stanje. Vera i Dragan imaju viziju organizovanja ženskog seoskog preduzetništva.
“Ovdje muškarci ostaju sami na selu kao monasi i želja nam je da podstaknemo žene i njihovo preduzetništvo da se vraćaju da žive na selu i formiraju porodice i da se tako vrati i ljudski život i dječija igra u ove predivne i zdrave predjele, odnosno zaboravljena sela”, kaže Vera-Feji.
Ona želi da sa Draganom dobije djecu, jer ovdje žive u miru i skladu sa prirodom uzgajajući u bašti povrće na organski način, što je nezamislivo u sredinama u kojima su živjeli.
Dragan kaže da je dolaskom u Jaketiće naučio da kosi travu i mnoge seoske poslove. Inače je slobodni umjetnik i trenutno piše knjigu, uz obavljanje svakodnevnih poslova.
Oboje su impresionirani djecom koja pohađaju njihove časove engleskog. Kažu da pokazuju izuzetno interesovanje, talenat, brzo uče i željna su znanja.
OVDJE ME POKREĆU DUH I SNAGA PREDAKA
“Ovdje kada nešto radim, čistim ruševine, cijepam drva i slično, osjećam neku dodatnu snagu, osjećam duh i snagu mojih predaka i to me posebno motiviše”, priča Dragan.
On kaže da neke odnose ovdje ne razumiju.
“Kada smo došli ovdje niko ni s kim nije govorio. I ovo malo ljudi što povremeno boravi u selu bilo je u svađi zbog vode. Ipak, shvatili smo da moramo sarađivati, očistili smo izvorišta, cijevi su bile zapušene, otklonili smo te probleme i sada svi imamo vodu. Želimo da oživimo ovak kraj jer nema života u gradu bez periferije i sela”, poručuju Vera i Dragan.
Sa dolaskom u Jaketiće ponovo je u kuću stigla i slavska ikona Simeunovića. Nakon više decenija ovdje se Mratindan, krsna slava porodice Simeunović, ponovo proslavlja.
Na kraju posjete Jaketićima, Dragan je ispričao i jednu legendu.
“Prvi naš predak Simeun doselio je iz Stare Hercegovine u ovo selo. Jednog dana otišao je da kosi njivu tamo naspram sela. Tu su bile livade, a sada je šuma. Uveče je došao i pričao da je na nekom drvetu vidio veliko gnijezdo. Popeo se i vidio vilu sa krilima i djetetom u rukama. Sljedeći dan ponovo je otišao da kosi i nikada se nije vratio. On je nestao sa vilom, a ja sam se vratio sa vilom u Jaketiće nakon dva vijeka”, dočarao je porodičnu sudbinu ovaj “Robinzon”.
