Iz Udruženja potomaka žrtava traže: Ustaški pokolj oko Banjaluke proglasiti kao genocid

01.02.2025. | 14:30

Udruženje potomaka i poštovalaca žrtava ustaškog pokolja “7. februar 1942. godine Banjaluka” pokrenuće inicijativu da se ovaj datum proglasi danom genocida počinjenog nad Srbima u banjalučkim selima Drakulić, Motike, Šargovac i rudniku Rakovac.

Sekretar Udruženja Vladimir Pantić smatra da je u Drakuliću izvršen genocid jer su samo u jednom danu ustaše na najmonstruozniji način ubile 2.300 Srba.

Povodom predstojećeg obilježavanja 83 godine od ustaškog pokolja u selima Drakulić, Šargovac i Motike, te rudniku Rakovac, Pantić je rekao Srni da Udruženje neće odustati od ranije inicijative da se na spomen-ploči na školi u Šargovcu riječ “umrli” zamijeni riječju “ubijeni”.

“Ustaše su nakon zločina natjerale učiteljicu da u dnevnik pored imena svakog djeteta upiše da je umrlo. Promjenom spomen-ploče dobila bi se prava istina o načinu smrti srpskih učenika”, poručio je Pantić.

ZLOČIN GENOCIDA NA TERITORIJI ČITAVE NDH

Istoričar u Republičkom centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Dragoslav Ilić smatra da je zločin genocida, koji je definisan kao zločin izvršen sa namjerom da jedan narod bude uništen u cjelini ili djelimično, izvršen nad Srbima na čitavoj teritoriji tadašnje Nezavisne države Hrvatske /NDH/.

Ilić je naveo da je zločin u Šargovcu, Drakuliću i Motikama planiran u samom vrhu vlasti NDH, a za njegovo je izvršenje u Banjaluku još u decembru 1941. godine poslata jedinica iz lične garde Ante Pavelića.

“Ona je zločin izvela u saradnji sa lokalnim ustašama krajnje surovo, bez bilo kakve selekcije žrtava. Ovaj pokolj sastavni je dio realizacije državne politike koja je za cilj imala uništenje Srba na cijeloj teritoriji”, rekao je Ilić Srni.

Prema njegovim riječima, zločin u Šargovcu, Drakuliću i Motikama, koliko god bio ogroman i tragičan, sam po sebi ne predstavlja genocid već je njegov sastavni dio, jedan u ogromnom nizu ovakvih događaja kojima je NDH realizovala ideju genocida nad Srbima na svojoj tadašnjoj teritoriji.

Govoreći o činjenici da su u ovom zločinu učestvovali i katolički sveštenici, a da su Katolička crkva i bivša komunistička vlast to prikrivale, Ilić je ukazao na stav istoričara Raula Hilberga prema kojem je katolicizam bio osnova totalitarne ideologije NDH, dok su rimokatolički sveštenici imali posebno društveno mjesto i uticaj.

Jasno je, kaže, zašto je i jedan broj sveštenika uzeo učešće u samim zločinima, kako u planiranju, tako i u podstrekivanju, pa i samom izvršenju.

“Tu se negdje nazire i odgovor na pitanje zašto se u izdanjima Rimokatoličke crkve na ovim prostorima ovaj događaj negira ili relativizuje”, napomenuo je Ilić.

Ilić je podsjetio da se u periodu komunizma o ovakvim događajima iz ratnog perioda moglo pisati i govoriti, ali da takav govor ili pisanje nisu smjeli dovoditi u pitanje tada važeće ideološke postavke.

Naglasio je da je teško, izuzetno krvavo nasljeđe rata trebalo smjestiti u proklamovanu ideologiju bratstva i jedinstva, što je bilo moguće samo afirmacijom tema koje su imale kohezivnu društvenu funkciju.

“To su bile teme ustanka i revolucije kojima su davana svojstva moralno besprijekorne borbe čija posljedica je bila zajednička država `naših naroda i narodnosti` koju `moramo čuvati kao zjenicu oka svoga`”, pojašnjava Ilić.

Ilić je upitao zašto danas ne postoji adekvatno interesovanje za ovaj i slične događaje, ističući da smo svjedoci da se mediji za ove teme interesuju samo u danima obilježavanja sjećanja na stradanja.

“Ako želimo formirati jasnu istorijsku svijest o našim žrtvama iz Drugog svjetskog rata, među kojima su i žrtve ovog zločina, potrebno je prevenstveno da imamo adekvatna naučna istraživanja, a zatim obrazovne procese pri čemu ne mislim samo na školu. Sve to mora biti oplemenjeno kreativnim pristupom u oblasti umjetničkog stvaralaštva”, zaključio je Ilić.

POKOLJ POČEO U ZORU

Pomoćnik ministra rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Nebojša Vidaković podsjetio je da je pokolj u banjalučkim selima počeo 7. februara 1942. godine u 4.00 časa kada je grupa ustaša stigla u rudnik Rakovac i odmah počela da ubija srpske rudare.

“Ubijena su 52 od ukupno 60 rudara. Ustaše su potom nastavile pokolj srpskog stanovništva u banjalučkim selima, idući od kuće do kuće. Istog dana su upale u školu u Šargovcu u kojoj su nastavu pohađala djeca katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti i na zvjerski način ubile 52 srpska đaka”, naveo je Vidaković.

U Banjaluci će sutra biti obilježene 83 godine od ustaškog pokolja u selima Drakulić, Šargovac i Motike, te rudniku Rakovac gdje je u samo jednom danu zvjerski ubijeno 2.315 Srba, među kojima 551 dijete.