Junakinja iz Banjaluke! Bivša radnica progovorila o užasima u Domu za stare u Hrvatskoj

06.09.2021. | 21:56

Kada se ovog ljeta Aleksandri Vasiljević, 29-godišnjoj medicinskoj sestri iz Banjaluke, ukazala prilika za posao u Hrvatskoj, u Domu za starije i nemoćne osobe “Matanovi dvori” u Rogoznici, niko nije bio srećniji nego ona.

Život na moru, rad u struci, pa još u domu čije je otvaranje pomognuto novcem Evropske unije, činilo joj se kao ispunjenje najlepšeg sna. Ipak, ne zadugo.

Od samog početka bilo joj je čudno što je razgovor i dogovor za posao obavila samo telefonski s Tanjom Matanović Ekmečić, direktorkom, zapravo predsjednicom Udruženja “Matanovi dvori”, pod čijom okriljem je istoimeni dom, ali joj je rečeno kako je dotična na bolovanju.

“Kada sam prvi put došla u dom da upoznam ljude i sam ambijent u kojem ću raditi i boraviti, bilo je vrijeme doručka. Ušla sam s osmijehom, pozdravila 14 štićenika koji su sjedili za stolom, ali niko mi nije odgovorio. Tada sam prvi put osjetila da tu prevladava neka negativna energija i strah”, ispričala je za Slobodnu Dalmaciju.

Ono što je uslijedilo, prema njenim riječima, bilo je još gore.

“Zatekla sam gospođu Milicu, majku direktorke, koja je vodila poslove u domu iako je i sama napunila 70 godina, kako trese jednu baku. Toliko je vikala na nju da ustane od stola i da ode u sobu, da sam se zgrozila. Nisam htjela da sudim na prvu, ali poslije ću vidjeti i doživjeti još i puno gore stvari”, kaže ova medicinska sestra, koja je, nakon iskustva u Rogoznici, odlučila da se vrati u rodni grad.

Presudan trenutak bio je kada je za jednu štićenicu doma željela da pozove Hitnu pomoć.

“Baka je terminalni bolesnik i trpila je strašne bolove, pa sam više puta insistirala da se pozove ljekar. Šefica ju je vezala za krevet, a nakon što ju je odvezala poslije odmora i kada sam vidjela da joj se zglobovi crvene, obratila sam se šefici i rekla joj da ću, ako ona ne pozove Hitnu, to sama učiniti, a ona snositi posljedice. Njen odgovor je bio da niko neće htjeti da dođe, ali sam bila uporna i rekla da bih baš voljela da vidim ljekara koji će da rizikuje licencu zbog toga. Na kraju je pozvala Hitnu pomoć jer drugog izbora nija imala”, navodi Aleksadnra.

Poslije odlaska Hitne pomoći Aleksandra je svojoj nadređenoj ukazala na niz problema.

“Poslije odlaska Hitne pričekala sam direktorku Tanju, koju sam tog dana prvi put i vidjela. Odmah je došla, a više sam ja govorila, dok je ona slušala. Upozorila sam na puno stvari koje ne štimaju, među ostalim da su psihijatrijski lijekovi na dohvat ruke štićenicima, a u domu imaju pokretne i dezorijentisane osobe. Pitala sam je razmišlja li možda o posljedicama poput predoziranja. Kada sam prije toga čistila boravak, više puta sam nailazila na lijekove po podu. Postavila sam i pitanje je li joj u interesu da ljudi od kojih ona živi preskaču svoju terapiju. Odgovorila mi je da im ništa neće biti jer to su samo lijekovi za smirenje! Uporno je tvrdila da je sve u redu i da su svi pod kontrolom. Kulturno sam se pozdravila i otišla”, priča Vasiljević, koja je nakon kratkog premišljanja odlučila da o svemu javno progovori.

“Odlučila sam progovoriti o tome samo iz jednoga razloga, a to je da skrenem pažnju institucijama. Svatko od tih 14 ljudi tamo ima pravo na život i zdravstvenu zaštitu. Niko od njih nije kriv što je star, bolestan i nemoćan. Ovim putem apelujem na nadležne institucije da kontrolišu domove. Dom u kojem sam radila nema etičke uslove za rad i boravak, štićenici ne dobijaju adekvatnu brigu, a uz to trpe i određeni teror. Nemoguće je da dvije radnice vode brigu o 14 osoba, da od večere do 7 sati ujutro niko ne obiđe te ljude. Zato porodicama preporučujem da se dobro informišu gdje svoje najmilije smještaju”, navodi Aleksandra.

A što o svemu kažu nadležni iz Doma? Novinari Slobodne Dalmacije su telefonski razgovarali sa spomenutom direktoricom Tanjom Matanović Ekmečić, prema čijim riječima ispada da je u “Matanovim dvorima” sve u najboljem redu.

‘PROBLEMATIČNO PONAŠANJE’

“Ja na sve to mogu reći da je cura tu bila nekoliko dana i da je došla do zaključaka do kojih je došla. Prije toga je radila tu u jednom restoranu u Rogoznici i čujem da je isto bilo problema. Sve što mogu reći jest da dođete i pitate doktore, Hitnu, socijalni rad, inspekciju, županiju, sve žive pitaje pa će vam reći kakvi smo mi. Mi smo jedan od rijetkih domova koji štićenike dižu iz kreveta, vraćaju ih, kad god treba sjede u stolici, kad treba leći, idu leći. Kada mene pitaju imam li nepokretne, ja ih pitam što im to znači. Moji štićenici se dignu, sjede u stolici, budu s ljudima, vrate se u krevet. Evo meni je neki dan bila državna inspekcija. Oni vam dođu iznenada i ljude zateknu u stanju kakvom zateknu”, u dahu je odgovarala prozvana šefica, ali svako malo se vraćala na sada već bivšu radnicu i njezinu navodnu problematičnost.

Na pitanje kako je onda mogla zaposliti nekoga, a da ga nije vidjela, razgovarala s osobom, tražila diplomu?

“Došla je i pitala bi li mogla ostati. Meni je jedna radnica išla na godišnji i trebao mi je neko. Ja sam joj rekla da dođe i vidi, jer kazala je da se nije mogla naći u restoranu. Imala sam u to vrijeme povredu kičme, bila u biti nepokretna. Dolje su bile moje žene, moja mama, koja 15 dana uskoči. Ja prijavljujem osobe, meni ni jedna žena nije neprijavljena. I Aleksandri sam rekla da ako se snađe, da ću je prijaviti, ishoditi radnu dozvolu i sve što ide. Vjerovala sam, ali, Bože moj, cura se nije snašla. Ona je treći dan napravila tu scenu. Svi moji štićenici su kod nas po četiri godine, gospodine moj. Za nas se zna i u Splitu”, uvjeravala je direktorica, kao i to da Vasiljevićka, za koju kaže da je bila pomoćna radnica, nikada nije ostajala sama.

Priča mlade Banjalučanke je, međutim, drugačija, i tvrdi da je primljena za njegovateljicu, iako je radila poslove sestre, spremačice i sve ostalo što je trebalo, dok je već prvi dan posla ostavljena posve sama s 14 štićenika.

Što se kvalifikacija njezine majke za posao voditeljice doma tiče, direktorica doma kaže: “Normalno da je neko glavni ako je ona vlasnica zajedno sa mnom. Što bih trebala? Ako sam ja odsutna, da drugi rade što hoće? Što bi onda rekla? Ko onda vodi posao? Znači, po vama, direktor bolnice ne ide kući? Je li vi idete kući? A vaš šef? A vlasnik Slobodne Dalmacije, ide li on kući?”

UTVRĐENE NEPRAVILNOSTI

Nakon svega novinari Slobodne Dalmacije obratili su se na adrese dvije relevantne državne institucije – Državni inspektorat Hrvatske i hrvatskog Ministarstva rada, penzionog fonda, porodice i socijalne politike. I dok su u prvoj rekli da nemaju veze s poslovanjem domova za starije i nemoće, u drugoj su potvrdili da su oni ti koji su obavili nadzor koji spominje Matanović Ekmečić.

“Inspektori Ministarstva rada, penzionog fondaporodice i socijalne politike su 14. februara 2020. proveli inspekcijski nadzor nad pružanjem socijalnih usluga smještaja starijim i odraslim teško bolesnim osobama koje pruža Udruga „Matanovi dvori“. Tokom provedenog nadzora utvrđene su određene nepravilnosti te je 3. marta 2020. doneseno rješenje kojim su naređene mjere i određeni rokovi za njihovo otklanjanje.

Predsjednica Udruženja se pisanim putem obratila i priložila dokaze o izvršenju mjera 10. aprila 2020. Kontrolni inspekcijski nadzor proveden 26. avgusta 2021. utvrdio je da su ranije utvrđene nepravilnosti većinom otklonjene, a za dio koji još nije izvršen (radi se o zapošljavanju medicinske sestre) da postoje objektivne opravdane okolnosti te da će se dalje pratiti rad Udruženja – odgovorili su iz Ministrstva na čijem čelu je Josip Aladrović.

O kakvim nepravilnostima se radi, nisu precizirali, ali se saznalo nakon što je dan poslije razgovora i molbe sa strane novinara, nalaz, iako ne cijeli, poslala sama direktorica.

Iz njega se vidi da su se zamjerke od prije godinu i više ticale toga da je u domu bilo više od 14 dopuštenih štićenika, čega više nama, ali i dalje osobe suprotnog pola borave u istim sobama, odvojene tek provizornim paravanom. Inspektori su bili blagonakloni prema tomu što još nije zaposlena medicinska sestra na puno radno vrijeme i prihvatili razlog nestašice takvog kadra na tržištu rada.

Zavezane štićenike oni nisu zatekli, dok Banjalučanka kaže da ih je vidjela prvog dana na poslu. Očito će inspektori morati ubuduće češće potegnuti do “Matanovih dvora”, piše Slobodna Dalmacija.