Ko i kako kontroliše? Pod lupom kvalitet asfalta na putevima u Srpskoj VIDEO

22.02.2023. | 20:05

Asfalt se lomi rukom, a rupe na svakih nekoliko metara. Takve slike nisu rijetkost na putevima u Republici Srpskoj, iako su baš na modernizaciju puteva utrošeni milioni maraka.

Nadležni izgleda da i ne vide baš dobro, jer daju uvijek iste odgovore. Uvjeravaju da je svaki kilometar rađen oprezno, i uz najviše standarde.

U Putevima i Autoputevima kunu se u kvalitet svakog kilometra. Asfalt se možda lomi, ali, kako uvjeravaju, na lokalnim putevima.

“To se ne dešava na našoj mreži. To se dešava na nekim lokalnim putnim pravcima. Mi upravljamo magistralnim i regionalnim putevima. Imamo kontrolu kvaliteta. To može svagdje da se desi, ali sve je u skladu sa propisima ako se to desi. Zna se kako se obračunavaju penali izvođaču radova. Izvođač radova je u garantnom roku dužan da sanira te radove, ako se desi. Ali mi nismo imali slučajeva da se to desi kod nas”, kaže Miroslav Janković, rukovodilac Odjeljenja za građenje puteva u JP “Putevi Republike Srpske”.

Ekipa političkog magazina ATV-a “Dosije” uputila se lokalnim putevima u opštini Laktaši. Provjerili su kolika je debljina asfalta koja na lokalnim putevima nikako ne bi trebalo da bude ispod šest centimetara.

Iz JP Autoputevi tvrdi da je najbolji kvalitet asfalta upravo na autoputevima.

“Mislim da su najstroži standardi ugrađenog materijala i količine ugrađenog materijala na autoputevima. Svaka propast dijela dionice autoputa bi bila stvarno alarm za sve koji su zaposleni u Autoputevima. Naši autoputevi su po meni u jako dobrom stanju”, uvjerava Slobodan Stanarević, izvršni direktor u JP “Autoputevi Republike Srpske”.

Izgradnja se, kažu sagovornici u javnim preduzećima, uvijek vrši pod budnim okom nadzornog organa. Pišu se izvještaji, dnevni, sedmični, mjesečni i godišnji. Nemoguće je, tvrde, napraviti bilo koji propust. Kvalitet asfalta se testira i tokom, ali i nakon izgradnje.

“Najčešće se prvo radi prethodna studija gdje analiziramo na koji način ćemo povezati dvije tačke, koji su nam najbolji morfološki elementi da najbolju geometriju uradimo u skladu sa propisima. Zatim radimo idejno rješenje gdje odabramo jednu od nekoliko trasa koju smo predvidjeli u prethodnim studijama. I kada odaberemo jednu trasu onda radimo glavni projekat, izvođački projekat na osnovu kojeg se priprema sva dokumentacija i dobija odobrenje za građenje. Cijenu izvođenja radova tržište diktira. Radi se javna nabavka i nekada to bude više od procijenjene vrijednosti, a nekad bude niže od vrijednosti koju je procijenio projektant”, navodi Miroslav Janković iz Puteva.

Ministar saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske Nedeljko Čubrilović ističe da je sve je u procesu izgradnje pod kontrolom.

“Od faze do faze, iz sata u sat nema ništa što nije iskontrolisano. Da li je nešto nakaradno urađeno, imate institute koji rade provjere. Imate nadzorni organ koji sve to traži. Imate onog koji je potpisao građevinske dnevnike i taj bi trebalo da je odgovoran više nego onaj koji je izvodio radove”, kaže Čubrilović.

Ako je kontrola redovna, i ako je kvalitet, kako tvrde nadležni, besprijekoran, da li su moguće malverzacije. Miroslav Janković iz Puteva Srpske podvlači da se stalno vrši kontrola tokom izvođenja radova i da dobijaju sedmične, mjesečne i završne izvještaje o kvalitetu ugrađenih materijala.

“Na određenu kvadraturu radi se i kernovanje da se utvrde debljine. Kernovanje je bušotina. Jedna cilindrična sprava izvadi sloj asfalta i izmjeri se njegova debljina. Poslije toga ide na analizu da se utvrde šupljine, poroznost i ostalo što određuje sam kvalitet asfalta”, objašnjava Janković.

Kilometar autoputa, zavisno od mjesta na kojem se gradi, u prosjeku košta oko devet miliona evra. Što se debljine asfalta tiče, u prosjeku, u nekoliko slojeva trebalo bi da iznosi oko 14 centimetara.

Procijenjena vrijednost izgradnje uglavnom se razlikuje od konačne. Tako je recimo procijenjena vrijednost izgradnje autoputa Prnjavor-Doboj iznosila oko 468 miliona, a koštala je oko 390 miliona maraka. Planirano je bilo da se za dionicu autoputa Banjaluka-Prnjavor izdvoji oko 507 miliona, a realizacija tog projekta koštala je oko 391 milion maraka.

“Ne mora biti za svaku dionicu ista debljina asfalta. Najveća debljina sfalta kod nas će biti na dionici Doboj-Vukosavlje. Tu idu tri sloja. Na dionicama Banjaluka-Prnjavor imamo 8 centimetra plus 6 plus 5. Znači tri sloja asfalta imamo. Može ići i 7 plus 7 zavisno od dimenzioniranja, a to dimezionisanje ide na osnovu nekog opterećenja koje će se dešavati na autoputu”, kaže Slobodan Stanarević.

Ekipa političkog magazina ATV-a, “Dosije” iz bezbjednosnih razloga nije mogla da provjeri debljinu asfalta na autoputu “Deveti januar”. Odlučili su da uzorkovanje urade na putu pored, na odmaralištu Vrbas, tik u autoput. Prema projektnoj dokumentaciji u planu je bilo da to bude 7 plus 4. Utvrdili su da na konkretnoj lokaciji ima i koji centimetar više.

Ako je suditi po odgovorima nadležnih, u asfalt se nije moguće ugraditi. Kažu da je previše rizično.