Međunarodni dan migranata: U kampu “Ušivak” boravi oko 300 osoba, uglavnom porodica s djecom

18.12.2021. | 11:15

U Prihvatnom centru “Ušivak” u Hadžićima kod Sarajeva boravi oko 300 izbjeglica i migranata iz različitih zemalja. Uglavnom se radi o porodicama s djecom iz Avganistana, ali utočište u kampu su pronašli i migranti iz Iraka, Irana, Kameruna, Toga, Kube, Tunisa i Maroka… Kamp “Ušivak” im je samo privremeno utočište na putu prema drugim evropskim zemljama.

Azra Ibrahimović – Srebrenica, upravnica kampa “Ušivak” ispred Međunarodne organizacije za migracije (IOM), kazala je da u kampu trenutno boravi oko 300 migranata. “Uglavnom su to porodice s djecom i maloljetnici bez pratnje. Većina njih u ovom momentu je porijeklom iz Avganistana, ali imamo i nekoliko porodica iz Iraka, Irana, tu je i nešto korisnika iz Kameruna, Toga, Kube, Tunisa i Maroka. Trenutno je tu oko 100 maloljetnika bez pratnje”, istakla je Ibrahimović – Srebrenica.

Veliki izazovi

Prema njenim riječima, broj migranata u kampu se mijenja iz dana u dan.

“Svaki dan pristižu, a isto tako i odlaze. Izazovi su svakodnevni i ne možete nikada do kraja planirati sve ono što bi trebalo učiniti, jer s promjenom strukture i broja, mijenjaju se i potrebe korisnika. Najveći izazovi su kada imamo veći priliv migranata, obezbijediti sve ono što je neophodno – neprehrambene artikle i hranu”, pojasnila je Ibrahimović-Srebrenica.

Dotakla se i pandemije koronavirusa i mjera koje poduzimaju u kampu u cilju očuvanja zdravlja ljudi koji su angažovani u kampu kao i migranata.

“Imali smo nekoliko slučajeva COVID pozitivnih migranata, ali smo na sreću reagovali na vrijeme i otkrilo se da su pozitivni. Bili su izolovani, a u izolaciji su bili i njihovi bliži kontakti. Na vrijeme smo pripremili izolacioni prostor”, pojasnila je Ibrahimović-Srebrenica.

Svaki migrant ima traumu

Pomoć migrantima u kampu pružaju i članovi Fondacije BH inicijativa žena (BHWI).

Socijalna radnica ispred BHWI-ja Emina Bajrić kazala je da su oni partner UNHCR-u na terenu.

“Pružamo psiho-socijalnu podršku tražiocima azila i ostalim porodicama koje su u stanju potrebe. Mnogo je problema s kojim se susrećemo. Po meni lično, najveći problem je taj što nismo uvijek u mogućnosti da pružimo onoliko pomoći koliko treba korisnicima”, ispričala je Bajrić.

Kako je kazala, mnogo im je potreban ovaj vid pomoći.

“Mnogo je različitih priča. Svaki korisnik koji dolazi, iz bilo koje zemlje, je pod nekom traumom. Svi imaju svoje razloge za napuštanje matične države i svima je potrebna psiho-socijalna podrška”, dodala je Bajrić.

Sportske aktivnosti u kampu

Žan Mark Bogmis je prije više od 20 godina iz Kameruna stigao u Sarajevo. Došao je da bi igrao fudbal u BiH. Danas u kampu “Ušivak” radi kao kulturni medijator BHWI-ja.

“Radimo sportske aktivnosti. Činimo sve da se ljudi dobro osjećaju ovdje. Uključio sam se, jer želim da im pomognem. Ovdje imam mnogo prijatelja i izabrao sam da živim u Bosni i Hercegovini”, rekao je Bogmis.

Ida Konjicija, konsultant pri UNICEF-u za odgovor na migracije, kazala je da su u kampu prisutni u nekoliko različitih servisa.

“Imamo 24-satnu podršku za maloljetnike bez pratnje. To su djeca koja su tu bez roditeljskog staranja. Kako bismo im pružili adekvatnu podršku sarađujemo s nadležnim centrima za socijalni rad. Imamo i kutke za majke i bebe gdje borave trudnice i majke s djecom uzrasta uglavnom do pet godina”, izjavila je Konjicija.

Prema njenim riječima, podržavaju neformalno i formalno obrazovanje.

“Početkom oktobra ove godine upisan je određen broj djece u školu i do sada je stotinjak djece prošao kroz pripremnu fazu formalnog obrazovanja. U kampu je stotinjak maloljetnika bez pratnje, a skoro isti broj je i djece s porodicama. Mnogi izazovi su prisutni, ali smo u skladu s tim izazovima oformili timove za zaštitu djece”, pojasnila je Konjicija.

Mladi par iz Avganistana

U kampu smo razgovarali s mladim bračnim parom iz Avganistana Abasom i Zahrom Jusife.

Dvadesedvogodišnji Abas je kazao da su Avganistan napustili, jer nije siguran nakon što su talibani preuzeli kontrolu u zemlji.

“Ovdje smo oko tri mjeseca. Želim ići u Švicarsku, tamo mi je porodica već pet godina. Situacija u Avganistanu je trenutno loša, svi znaju šta talibani tamo rade. Sada čekamo. Vrijeme je hladno pa da vidimo šta ćemo i kako”, ispričao je Abas.

Kako je kazao, na putu do Ušivka bili su u Grčkoj, zatim u Albaniji i Crnoj Gori.

“Talibani nas okrivljuju za sve. Stalno nam postavljaju nova pravila po kojim moramo raditi. Ako ne poslušamo, kažnjavaju nas. Ne želimo se vratiti. Talibani su ljudi, ali nemaju osjećaje”, ispričao je Abas.

S njim je u kampu 22-godišnja supruga Zahra.

“S obzirom da sam žena, više se bojim kako su talibani preuzeli kontrolu u zemlji. Oni imaju svoja pravila kada je u pitanju obrazovanje žena, zapošljavanje i izlazak vani”, izjavila je Zahra.

Kako je kazala, u Švicarskoj želi nastaviti školovanje koje je morala napustiti zbog rata u Avganistanu.

“Želimo tamo napraviti novi, ljepši život. Bosna i Hercegovina mi se sviđa. Ljudi su ljubazni i ponašaju se dobro prema nama. Pomažu nam i ponašaju se prema nama kao prema ljudima”, dodala je Zahra, prenosi Mondo.