Milenko Majkić, najpopularniji muzičar u lijevčanskim selima: Pjesma je najbolji lijek za narod

24.09.2022. | 10:41

Orkestar Milenka Majkića zove se Rapten-duo koji je u konkurenciji nekoliko predloženih naziva, ipak pobijedio. U najužoj konkurenciji bili su Aspirin, Brufen, Paracetamol i Andol. Nekada je orkestar imao naziv Tajna veza, ali je od toga odustao, jer, kako kaže, ni veza više nije kao što je nekad bila.

Niko meni nije platio da ga reklamiram, povjerio se za ‘SrpskaInfo‘ Milenko Majkić, najpopularniji svirač i pjevač u Lijevču a ni u Potkozarju odavno nema konkurencije.

– Ja pjesmom liječim dušu, to mi je osnovna zadaća koju sam davno sebi postavio i, nadam se, uspješno položio. Nisam bio naročit đak u školi ali sam na pozornici, pod šatorom, na zabavi, svuda gdje se narod okuplja, davno diplomirao – uvjeren je Majkić, pokazujući pjevačko znanje i muzičku vještinu, pod šatorom, u Kočićevu.

Mještani zaseoka Despotovići okupili su se na veselju. Htjeli su da uz hranu i piće, i Majkićevu pjesmu, proslave važan događaj. Asfaltirali su put selu a to, uvijek valja i treba proslaviti.

– Tridedset godina sviram narodu… Sjećam se masovnih ispraćaja u JNA, kada su cijelo selo i brojna rodbina pratila regrtuta. Vojničke pjesme pamtim jer sam najviše para od njih zaradio. Kasnije su se sve češće počeli slaviti rođendani, punoljetstva, godišnjice braka a pojedinci su pozivali muzičare i na jubileje razvoda, završetak kuća, otvaranje fabrika, krsne slave i naravno, rođenja – nabraja Milenko Majkić, razloge za slavlje, muziku, pjesmu i veselje, navodi SrpskaInfo.

Od svirke odavno i solidno živi, ali ni poljoprivredu nije zapustio. Na rijeci Maturi u rodnom selu Mokreš, izgradio je vikendicu, gdje često boravi.

– Tu imam najbolju inspiraciju za pjesme i muziku. Znam više od hiljadu pjesama a neke smišljam na licu mjesta, zavisno od atmosfere, raspoloženja gosti. Kada se neko razmaše novčanikom i počne da kiti harmoniku, tada imam najbolju inspiraciju a stihovi lete kao kapi kiše na pljusku – opisuje Majkić svoju poetsko-muzičku inspiraciju i dugogodišnju zanimaciju.

Loš period, kada je harmoniku češće držao o klinu ili u kutiji, bila je epidemija korone. To je bilo gore nego u ratu, ispovijeda se naš sagovornik, jer se u ratu ginulo ali i pjevalo. Kada nas je korona okupirala, tu niko nije ni hodao, niti izlazio iz kuće a o sviranju i pjevanju nije bilo ni pomisli.

– Loše bilo, ne ponovilo se. Svirka, pjesma i muzika su najbolji lijek za napaćeni, prevareni, uplašeni narod. Kada zasviram, tada se sve loše zaboravlja i narod ustaje, veseli se, zabavlja… To su trenuci koji su nekada bili naša svakodnevica, a sada su dani sumorni, narod zabrinut, veselja rijetkost… Nema prilike da se ljudi opuste i na kratko, na jedan dan ili veče, zaborave sve jade i nevolje koje ga opterećuju – riječima je Milenko Majkić odslikao svoje stavove i zapažanja.

Muzičke pozornice

Milenko Majkić, nastupao je na različitim, često improvizovanim pozornicama. To su scene seoskih domova, drvene daske na stubovima, zaprežne i traktorske prikolice, balkoni, stolovi i klupe pa čak i čamci na vodi. Za darežljive, kada se treba mašiti za džep i darovati harmonikaša, više smatra sirotinju nego bogataše. Za to Majkić ima jednostavno objašnjenje. Da su bogati dijelili imetak sa drugima, čak i muzičarima, ne bi bili bogati a da je sirotinja škrtarila, nebi bila sirotinja.