Nasilje u porodici: Mitrović rekao da su nemoćni kada žrtva ne sarađuje

07.03.2021. | 11:13

Najveći problemi u procesuiranju krivičnog djela nasilje u porodici su odustajanje žrtve od svjedočenja, kao i prikupljanje drugih dokaza kojima bi se kvalitetno zadokumentovala prijava, izjavio je glavni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Prijedor Mladen Mitrović.

“Njenim odustajanjem nama su, u većini slučajeva, ruke vezane. Bez saradnje žrtve sa organima gonjenja subjekti zaštite su gotovo nemoćni”, rekao je Mitrović Srni.

On je podsjetio da su, prema Zakonu o krivičnom postupku, privilegovani svjedoci bračni i vanbračni supružnici, srodnici u pravoj liniji, srodnici u pobočnoj liniji do trećeg i srodnici po tazbini do drugog stepena.

“Privilegovani svjedok ima pravo da odbije da svjedoči i ne smije se uticati na takvu njegovu odluku. Mi smo u nekoliko navrata dobili oslobađajuće presude gdje je žrtva odbila svjedočiti u fazi sa glavnim pretresom pred sudom. U takvim slučajevima mi ne možemo korisiti ni njen raniji iskaz kao najjači i najmjerodavniji dokaz, kao ni druge dokaze koji su vezani za njen iskaz ili su iz njega proistekli. U takvim okolnostima sud donosi oslobađajuću presudu zbog nedostatka dokaza”, naveo je Mitrović.

Prema njegovim riječima, Istanbulska konvencija je implementirana u domaće zakonodavstvo, predviđena je odgovarajuća pravna zaštita žrtava i propisani su postupci svih subjekata zaštite – od centara za socijalni rad, preko policije i tužilaštava do sudova, a od posljednjih izmjena Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, koji je na snazi od 1. maja 2020. godine, isključen je prekršaj i svako nasilje u porodici je krivično djelo.

“Propisi su uredili ovu oblast, ali, suštinski, suočavamo se sa problemom i nakon što je kompletan sistem angažovan u zaštiti žrtve i procesuiranju djela. U sredini gdje se, nažalost, nasilje `u svoja četiri zida` smatra gotovo normalnim, znatno je otežana primjena zakona jer ne samo da žrtve nasilja vrlo često nakon podnesene prijave odustaju od svjedočenja protiv izvršioca nego čak u nekim slučajevima staju u zaštitu izvršioca”, ocijenio je Mitrović.

Za dokazivanje nasilja u porodici važi opšti standard kao i za svako drugo krivično djelo, gdje se tužilac ne rukovodi emocijama već dokazima na osnovu kojih se može podići optužnica, ići na sud, zastupati optužnica i dovesti do osuđujuće presude, a iznimno su rijetki slučajevi gdje se u tome može uspjeti ako žrtva nasilja odbije svjedočenje.

“Žrtvu je bračni partner pred malim djetetom tukao i prijetio vatrenim oružjem. Ona je prijavila nasilje, sačinjena je službena dokumentacija i obavljen ljekarski pregled. Izvršilac nasilja je lišen slobode i sud je odredio pritvor do 30 dana. U pretresu kuće nađeno je još oružja koje je krio. Dok je bio u pritvoru, žrtva je u dva navrata tražila da odustane od prijave i da ne svjedoči protiv svog bračnog supružnika. I pored toga, s obzirom na to da je tužilaštvo prikupilo dovoljno dokaza i bez njenog svjedočenja, protiv izvršioca nasilja je podignuta optužnica”, podcrtao je Mitrović.

Gotovo da je pravilo da žrtva sarađuje kada trpi najveće nasilje i najjači strah, a da odustaje od svjedočenja kad se situacija malo smiri, kad nasilnik jedno vrijeme ne pokazuje agresivnost, kad zbog straha za egzistenciju svjesno pristaje na nasilje, smatrajući ga “manjom štetom” od one koja bi nastala podnošenjem prijave, pogotovo ako imaju zajedničku djecu.

“Ne bih da me se pogrešno shvati da krivim žrtve. Ima kod njih podsvjesne želje da se to više ne desi i one duboko žele da vjeruju da se nasilje neće ponoviti, tako da i, povlačeći se, one ustvari ubijede sebe da problem ni nemaju, a pritom imamo primjera gdje se i po četiri puta procesuiralo nasilje sa istim izvršiocem i istom žrtvom i da je sva četiri puta žrtva odsutajala. Ona na to ima pravo”, dodao je Mitrović.

Od početka rada najmlađeg tužilaštva u Srpskoj 2017. godine do kraja januara ove godine u radu je bilo 959 predmeta nasilja u porodici, od kojih je dio procesuiran prekršajno. U 49 slučajeva odlučeno je nepokretanje istrage, 29 je riješno na drugi način, naređeno je 365 istraga, a optužnice su podignute u 126 predmeta. Trenutno u radu je 159 predmeta.

“Od tih 126 podignutih optužnica, 90 je završeno osuđujućim presudama. Među njima je 67 uslovnih kazni, 15 novčanih i osam zatvorskih. Deset odsto osuđujućih presuda od ukupnog broja prijava je u ovoj oblasti veliki uspjeh, kao i odnos osuđujućih presuda i podignutih optužnica. Sve što smo optužili, doveli smo do kraja, a oslobađajuće presude su posljedica nedostatka dokaza usljed odbijanja žrtve da svjedoči i nedostaka materijalnih dokaza kojima bi se potvrdilo fizičko ili psihičko nasilje”, precizirao je Mitrović.

Zatvorske kazne kreću se u rasponu od tri mjeseca do dvije godine i dva mjeseca, a uslovnim kaznama se može postići specijalna i generalna prevencija u blažim oblicima nasilja, pa je čak bilo i sporazuma o priznanju krivice, rukovodeći se time da je takva kazna najbezbolnija i dovoljno upozoravajuća da se nasilje, u velikom broju slučajeva, ne ponovi.

“Nažalost, u posljednje vrijeme imamo mnogo prijava u ovoj oblasti. Svi treba da radimo na suzbijanju ove negativne društvene pojave kroz propise i kroz rad svih subjekata zaštite, i preventivni i represivni. Žrtvama treba da pomognemo na adekvatan način, a izvršiocima da poručimo da nasilje nije rješenje”, zaključio je Mitrović.

Grad Prijedor jedna je od 11 lokalnih zajednica u BiH koje u saradnji sa Agencijom UN za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women) u BiH realizuju projekat “Jačanje uloge lokalnih medija u prevenciji nasilja nad ženama i nasilja u porodici u BiH” koji se odvija uz podršku Švedske.