Nažalost, nije jedini: Tužna ispovijest čovjeka kome zet i kćerka brane da viđa unuke

26.09.2024. | 08:50

Unutar svake porodice često se odvijaju nevidljive borbe koje ostavljaju duboke emotivne ožiljke. Jedan takav ožiljak u sebi “čuva” i očajan deka iz Hrvatske koji je otkrio da mu kćerka i zet brane da viđa voljene unuke.

Tužno je i žalosno – ovako svoje pismo započinje nesrećni deka koji je objasnio da uprkos njegovim i željama njegovih unuka koje uvijek jedva čekaju da ga vide, do susreta jako rijetko dolazi. A i kada dođe, za to niko ne zna.

– Evo, moram i ja da iznesem svoju tužnu istinu. I meni kćerka i zet godinama ne dozvoljavaju da viđam moje dvije divne, slatke unuke. A djevojčice silno žele da budu sa mnom! Znam to, jer smo se tajno dopisivali dok mi i to kćerka i zet nisu zabranili – piše nesrećni deda.

Otkriva da sa unukama ponekad dogovara tajni susret.

– Nedavni tajni susret sa mojim unukama započeo je uz snažan stisak i zagrljaj, a protekao u suzama i grljenju. Govorile su mi: ‘Deda, strašno te volimo i mislimo na tebe, želimo da dolazimo kod tebe. Mnogo nam nedostaješ, ali mama i tata nam ne daju, a mi ne znamo zašto to rade – piše deda.

Ne smije da im se javi kada ih vidi

Preteško je, piše on, uopšte objasniti bol koju nosi u srcu kada u gradu vidi svoje drage unuke, a ne smiju da se jave jedni drugima.

– A sve to se dešava zbog kamenog srca moje kćerke i zeta, koji iz nekog svog bezobraznog hira mojim unukama ne dozvoljavaju da dostojanstveno, uz ljubav svojih najbližih, prožive svoje detinjstvo. Pozivam stoga sve dede i bake koji imaju isti slučaj da se udružimo i od nadležnih institucija zatražimo izmjenu zakona kako bi se bakama i dedama olakšao kontakt sa unucima – govori očajni deda pa dodaje:

– Ja kao čovjek osjećam neopisivu bol koju svakog dana nosim u srcu, neprestano misleći na svoje slatke unuke kojima ne smijem pružiti ruku. Ne smijem ih zagrliti i poljubiti. Često mi suze poteku niz lice. Strašno je što ne smijem da im iskažem ljubav koju za njih čuvam. Tužan je ovaj život bez mojih divnih unuka. Za sve su krivi kćerka i zet jer postupaju nerazumno zbog svog prezira i mržnje, ali i bahatosti. Zaboravljaju da su i oni bili djeca, da su imali bake i dede koji su ih voljeli.

Kako dalje piše, danas djeca više ne poznaju svoje najbliže i svoju rodbinu.

– Ja kao čovjek moram da kažem da je sve to strašno i tužno – dodao je za kraj nesrećni deda.

Iako nije naveo šta mu to kćerka i zet toliko strašno zamjeraju, priznaje da je spreman da pruži ruku, ako treba da zamoli za oproštaj i nastavi život u miru i slozi. Ali, zid je, bar za sada, previsok, prenosi Blic.