Nikad nije kasno: Evo malih biznismena i u šestoj deceniji

22.08.2021. | 07:54

Nisu se ni okrenuli, a već su duboko zagazili u šestu deceniju. Najbolje godine proveli su u ratu, nakupili po petnaestak godina radnog staža i shvatili, kažu Nenad i Đoko iz Gradiške, da od ležanja nema ništa, osim kad se ovako malo ispruže na stolicama, da predahnu. I tako je nastao “Vodoskok”.

Za ime je zaslužniji Đoko Milivojac, jer se on bavi vodoinstalacijama, a na njegovo ime je dvojac i registrovao firmu. Nenad Galić pravi plastenike, postavlja ih i dovozi gdje treba i taj zajednički, mali biznis zasad funkcioniše kao sat.

“Komšije smo i uvijek smo se pomagali, a posla je nekad bilo, nekad nije. Tako smo došli na ideju da se kao borci prve kategorije prijavimo na poziv Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite koje je dodjeljivalo bespovratna sredstva za pokretanje biznisa. I prošli smo, iako je prijava bilo mnogo”, priča Nenad koji je za ovu priliku preuzeo i ulogu portaprola “Vodoskoka”, jer je Đoko stalno na terenu.

I Nenad je često na terenu, ali najviše s proljeća, kad svi koji nešto sade žele svoj plastenik. Svugdje ga je bilo, od Krajine, do Semberije i Hercegovine, a prije neki dan stigao je iz Ključa.

“Napravili smo mnogo plastenika i za borce, dječiji dom, a nedavno smo završili i jedan na Tunjicama. Kod kuće imam mašinu za motanje lima, tako da kompletan plastenik pripremim, stavim ga u kombi i vozim”, objašnjava Nenad plasteničku “proceduru”.

Ta se “procedura” potom nastavlja na licu mjesta, jer poveliku skalameriju treba ukopati u zemlju i dobro postaviti, inače od nje vajde nema. Tu uskoči i Đoko, ako nije negdje za svojim poslom, pa se poslije valja malo i odmoriti, šali se “portparol” Nenad na račun jedne od fotografija koju nam je poslao.

A što se pravog odmora tiče, njega baš i nema, jer valja prihvatiti svaki posao koji se ukaže. Zato je Đoko ovih dana zauzet – čuli su da je dobar majstor i preporučili ga jednom velikom podizvođaču radova.

“Ljudi steknu povjerenje kad vide da je posao kvalitetno urađen i zato vjerujem da će i naš biznis opstati, barem onoliko koliko budemo imali snage i zdravlja da radimo i da se trudimo”, kaže Nenad.

I ne bi da “paniči”, ali je svjestan da godine idu i da su se on i Đoko primakli šezdesetoj. Zato bi volio da ima nekog mlađeg da zaposli.

“Imam sina koji je jedno vrijeme radio u Sloveniji i vratio se, pa sad radi sa mnom. Dosta mi pomaže, ali ga nismo prijavili jer ni on sam ne zna da li bi ostao u tom poslu ili ne”, priznaje Nenad i zasad se uzda u sebe i svog druga.

A poslije, ko zna……Možda “Vodoskok” jednog dana postane i veliki biznis.

Priča je realizovana u sklopu promotivne akcije BL portala kojom predstavljamo male preduzetnike. Budite više od vijesti!