Profesorica engleskog jezika iz Bratunca Marijana Maja Stevanović svoj hobi pletenja vremenom je pretvorila u unosnu dopunsku djelatnost za poboljšanje kućnog budžeta.
Ona kaže da ju je baka naučila da plete.
– Roditelji su bili zaposleni , a mene i sestre čuvala je baka i učila nas da pletemo i drugim ručnim radovima. Od nje sam naslijedila dar i vještinu, ali i ljubav prema pletenju – priča Stevanovićeva koja je dobila ime po baki Marijani.
Kaže da ih je baka učila svim ručnim radovima koje je znala i da je svoje znanje nesebično prenosila na unuke.
Maju jenajviše opčinjavalo pletenje, tačnije nizanje i slaganje boja pri izradi nekog predmeta da bi se dobila određena dekoracija, dezen ili “šara”.
Ipak, zbog drugih obaveza zapostavila je igle i pletenje, ali naučeno nije nikada zaboravila.
Nakon više od 20 godina ponovo je uzela igle u ruke, odlučila i uspjela da oživi i oplemeni pletenje izradom raznih odjevnih i dekorativnih predmeta koje je poklanjala prijateljima želeći da ih obraduje.
Sve je počelo kao hobi. Plela je i poklanjala svoje ručne radove da bi na sugestiju bliskih prijatelja počela da plete za prodaju.
– Prijatelji su mi sugerisali da svoje radove ponudim za prodaju kao unikatne predmete za poklone dragim osobama. Zahvaljujući društvenim mrežama brzo je janpst saznala da pletem i ljudi su počeli naručivati različite odjevne i dekorativne predmete i posao je krenuo – priča Maja.
Ona je otvorila profil pod nazivom “Magična vunica” na kojem predstavlja svoje radove i prima narudžbe i ostvaruje kontakte sa potencijalnim kupcima.
– Sad vidim koliko je značajno i korisno to što nas je baka podučavala da naučimo zanate koje su ranije sve žene znale jer su ručno izrađivale sve odjevne predmete za članove domaćinstva.
– Mnogo toga zna i naša mama, ali baka je učila mene i sestre i sve smo ponešto savladale i znamo izrađivati ručno razne odjevne i ukrasne predmete – ističe Maja.
Ona žali što tradicionalne vrijednosti, ručna radinost i mnogi običaji i zanati izumiru, a veliki broj djece nije u prilici da se upozna i možda nauči i zavoli nešto od toga.
Govoreći o svom hobiju, odnosno pletenju, Maja kaže da se tokom jeseni i zime najviše traže šalovi, trake za kosu, dekice za djecu, a u proljeće korpice za vaskršnja jaja i neki dekorativni predmeti.
Ona sa iglama može od vunice da isplete sve odjevne i dekorativne predmete što neko poželi u bilo kom dezenu i veličini. Pletenje joj predstavlja odmor i relaksaciju.
– Mnogi me pitaju kako imam živaca za pletenje, kako satima mogu da sjedim i pletem i da to oni ne bi mogli. Ali, mene pletenje opušta i smiruje. Djeluje terapeutski. Dok pletem, odmaram se i razmišljam o drugim obavezama i pripremim se za njih – pojašnjava ova profesorica engleskog jezika.
Ona ukazuje da je sve manje đaka u školama i da ima sve manje časova pa pletenjem dopunjava kućni budžet radeći ono što voli i što je predstavlja zadovoljstvo i odmor.
Maja drži instrukcije iz engleskog za zainteresovane, a pletenje joj je dodatna djelatnost i prilika za honorarni rad.
Majin primjer pokazuje da svi posjedujemo određeni dar i ukoliko ga prepoznamo i razvijamo u određenom životnom razdoblju to može biti presudno za izbor profesionalnog poziva.
Hobi može da preraste u profesionalnu djelatnost koja omogućava izvor prihoda za životnu egzistenciju.
