Odata počast stradalima: Nema pravde za ubijene srpske civile na području Bratunca

20.07.2022. | 10:26

Prisluživanjem svijeća za pokoj duša ubijenih i polaganjem cvijeća kod centralnog spomen-krsta na bratunačkom groblju danas su članovi porodica i delegacija Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila odali počast stradalima i obilježili 30 godina od svirepog ubistva osam mještana i uništenja srpskog sela Gornji Magašići.

Zločin, koji su pripadnici muslimanskih snaga iz Srebrenice i okolnih sela počinili nad srpskim civilima na današnji dan 1992. godine u Gornjim Magašićima kod Bratunca jedan je od najstravičnijih po svireposti.

U porodičnim kućama masakrirano je osmoro civila iz ovog sela, od kojih šest žena i dva starca, a selo je opljačkano i spaljeno.

Najstarija žrtva bio je osamdesetpetogodišnji Blagoje Popović, a najmlađa sedamnaestogodišnja trudnica LJiljana Ilić.

Za ovaj, kao i sve ostale masovne zločine počinjene nad Srbima u bratunačkoj opštini, niko nije odgovarao, niti je procesuiran.

“Rok za donošenje tužilačke odluke u predmetu `Gornji Magašići` bio je kraj 2015. godine, ali krajem januara 2019. godine postupajući tužilac Bošnjak Edin Muratbegović donio je naredbu o obustavljanju istrage uz standardno obrazloženje kada su u pitanju zločini nad Srbima `zbog nedostatka dokaza`”, izjavila je Srni predsjednik bratunačke Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Radojka Filipović.

Ona je upitala dokle će biti tolerisana subjektivnost tužilaca koji običnom frazom opravdavaju svoj nerad.

Prema njenim riječima, u gotovo svim istragama o srpskim stradanjima tužioci sami odlučuju da prekinu istragu zbog navodnog nedostatka dokaza i tako opravdavaju svoj nerad.

“NJihov posao je da prikupe dokaze i podižu optužbe za počinjene zločine jer žrtve postoje, a imena počinilaca zločina su poznata”, rekla je Filipovićeva.

Ona je istakla da pravosuđe BiH toleriše neodgovornost i opstrukciju prema dokazivanju zločina počinjenih nad Srbima, što već decenijama predstavlja pravni teror koji postaje nepodnošljiv i dovodi do potpunog nepovjerenja u pravosuđe i kompletan državni sistem, jer je, kako kaže, okrenut protiv srpskog naroda.

Filipovićeva je ukazala da je posao tužioca da prikupi dokaze, a da Tužilaštvo BiH po ko zna koji put obustavlja istragu protiv počinilaca zločina nad Srbima uz uobičajeno, licemjerno i šablonsko obrazloženje da nedostaju dokazi.

“Poznato je da su ti civili ubijeni u svojim kućama i dvorištima, poznato je i ko ih je ubio i kakvi dokazi tužiocu još trebaju? Ovaj slučaj pokazuje opstrukciju, pristrasnost i diskriminatorski odnos Tužilaštva prema srpskim žrtvama, njihovim porodicama i srpskom narodu u cjelini, te nastojanje da se po svaku cijenu prikrije istina, da svjedoci pomru i da se predmet zatvori kao da se ništa nije ni desilo i da u istoriji ne ostane trag o tom zločinu”, navela je Filipovićeva.

Prema njenim riječima, u obrazloženju ove naredbe navedeno je da će Tužilaštvo nastaviti istragu za paljevinu i pljačku srpske imovine, što je ruganje porodicama žrtava i srpskom narodu, jer se prednost u istrazi daje uništenim materijalnim dobrima u odnosu na ljudske civilne žrtve.

Filipovićeva je naglasila da su članovi porodica ovih žrtava ogorčeni jer nisu dobili ovu naredbu Tužilštva, ali da je Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila blagovremeno uložila žalbu, koja je odbijena.

Ona je ukazala da se porodice srpskih žrtava s pravom pitaju da li će zločince stići zaslužena kazna ili će istinu prikriti takozvani pravosudni organi BiH, a zločinci živjeti i umrijeti kao slobodni građani.

Filipovićeva je rekla da su Gornji Magašići jedno u nizu srpskih sela na području Bratunca koje je uništeno u posljednjem ratu.

Ona je istakla da je apsurdno i nedopustivo da gotovo sve predmete o zločinima nad Srbima u srednjem Podrinju vodi tužilac Muratbegović, koji daje neka nesuvisla obrazloženja i obustavlja istrage u svim predmetima kada je riječ o zločinima nad Srbima.

“Za sve predmete su skoro identična obrazloženja, koja govore da on štiti počinioce i ruga se srpskim žrtvama i da rad takvih tužilaca treba preispitati i preduzeti mjere protiv njih, a predmete dati odgovornima da ih obrade, kompletiraju i podignu optužnice protiv počinilaca zločina”, rekla je Filipovićeva.

Ona je navela da se stiče utisak nemoći i ubjeđenja da će, zbog opstrukcije pravosuđa BiH, odnosno tužioca Muratbegovića, koji sam ocjenjuje da li će podići optužnicu ili neće, i ostali predmeti u vezi sa zločinima nad Srbima u srednjem Podrinju završiti obustavljanjem istrage kao i u slučaju Gornjih Magašića, što je poražavajuće i što dovodi do potpunog nepovjerenja u pravosuđe i BiH i njene institucije.

Aleksandru Lončareviću je prije 30 godina u Gornjim Magašićima, na kućnom pragu, ubijena sestra LJiljana, udata Ilić, koja je bila trudna.

“Prođe 30 godina, a pravde za ubistvo moje sestre i ostalih civila u Gornjim Magašićima još nema. Kako pravosuđe BiH radi i kakav odnos ima prema srpskim žrtvama, odnosno predmetima u kojima se radi o zločinima nad Srbima – izgleda da pravdu nećemo ni dočekati”, rekao je Lončarević.

Prema njegovim riječima, poznato je ko su žrtve i ko su ubice, ali pravosuđu navodno još nešto treba, a ne objašnjavaju šta.

“Vidljivo je da se radi o opstrukciji za koju, nažalost, u ovakvoj državi nema sankcije i lijeka. Pobile su ih prve komšije. Roditelji su mi uveli i pomrli u nadi i nevjerici čekajući pravdu koju, izgleda, ni ja neću dočekati, jer istina i pravda ne odgovaraju pravosuđu BiH”, naveo je Lončarević.

On je istakao da će nastaviti da dolazi i odaje poštu ubijenim Srbima, te da govori o zločinu u Gornjim Magašićima i sramoti pravosuđa BiH, koje nije sposobno i mimo pravnih normi i etike opstruiše procesuiranje ubica osam srpskih civila koji nisu nikoga ugrožavali, niti pružali neki otpor ubicama koje su upale u selo i pobile zatečene mještane u njihovim kućama.

Mještani su podsjetili da su Gornji Magašići napadnuti 20. jula 1992. godine u popodnevnim časovima, kada su pripadnici oružanih muslimanskih snaga iz Srebrenice i okolnih sela upali u nebranjeno selo i ubili sve civile među kojima petoro iz porodice Ilić, te opljačkali i popalili dvadesetak srpskih kuća u tom selu.