Patrijarh Porfirije poručio: Crkvu niko ne može da drži u džepu i koristi je kao džokera

28.12.2021. | 22:30

Mnogi ljudi ne slušaju cjelovitu riječ Hristovu, riječ jevanđelja i ponekad bi htjeli da crkvu upotrebe u kontekstu svojih pojedinačnih ciljeva, makar oni bili i legitimni, a crkvu niko ne može da drži u džepu i koristi je kao džokera kad mu je potrebna, ističe u intervjuu za RTS patrijarh srpski Porfirije.

Patrijarh srpski je rekao da je bio tužan one večeri kad su na ulicama Srbije izbile blokade i kada je došlo do incidenata i nasilja.

“Nisam bio ni povrijeđen niti ljut reakcijom, ali moram da kažem da je ista vrsta reakcije došla i sa lijeve i sa desne strane, i iz onih krugova koji sebe smatraju da su opozicija ali i iz nekih krajnjih, isključivih krugova koji smatraju da podržavaju vlast, ali to je ipak jedan manji krug ljudi jer sam iste večeri dobio mnogo više poruka podrške i zahvalnosti”, naglasio je patrijarh srpski Porfirije.

Tu postoji, napomenuo je, i jedan principijalni problem – što mnogi ljudi ne razumiju da crkva pokriva cjelinu, obraća se cjelini svoga naroda, čak ne ni samo cjelini svoga naroda nego svim ljudima uopšte.

“Obuhvata i prirodu i čitavu tvorevinu i da je najobziljnija izdaja duha crkve upoređivanje sa bilo kojom stranom i strankom. Riječ crkva znači sabor, koja obuhvata sve, a pars, partija je dio. Problem je u tome što mnogi ljudi ne slušaju cjelovitu riječ Hristovu, riječ Jevanđela i ponekad bi htjeli da crkvu upotrebe u kontekst svojih pojedinačnih ciljeva, makar oni bili i legitimni”, istakao je poglavar Srpske pravoslavne crkve.

Crkvu, ističe, niko ne može da drži u džepu, kao ni Boga, i da je izvlači iz džepa kao džokera kad mu je crkva potrebna.

“Dakle, ja znam mnogo o ljudi na raznim stranama i onaj koji nije uspio da čuje riječ mira, koji ne razumije da smo jedni drugima potrebni, koji traga za tačkom ko je kriv, taj će zauvijek ostati bez poruke Jevanđelja koja je tu da ga oslobodi, koja je tu da da radost. Od tog puta ne možemo odustati, bez obzira ko kako sagledava crkvu”, naglasio je patrijarh srpski.

Sve zavisi, prema njegovim riječima, šta nam je prioritet.

“Momčilo Nastasijević kad govori o itentitetu srpskog naroda, govori da je pravoslavni i kaže da najljepši cvjetovi srpske kulture su univerzalni, ali su duboko ukorenjeni u lokalnom i narodnom a to jeste pravoslavno. Prioritet za pravoslavnu kulturu i Jevanđelje i uvijek smisao postojanja je civilizacija ljubavi, a ne civilizacija uspeha, jeste čovjek a ne profit kako bi rekao Čomski. Crkva nudi smisao, smisao postojanja i u istoriji i u vječnosti, a u istoriji, u svim okolnostima, daje kompas kako hodati kroz scile i haribde, a sačuvati drugoga od sebe”, ističe poglavar SPC.

“Čovjek ima potrebu za čovjekom”

Na pitanje zbog čega smo postali ljutito i besno društvo koje ima režući oblik komunikacije, patrijarh Porfirije je naveo da se, na osnovu svog iskustva, djelimično slaže sa tom konstatacijom.

“Zato što u svakom društvu postoji medijska javnost i postoji društvo, postoje ljudi, postoji opšta javnost. Suviše je složeno ljudsko biće da bi se moglo svesti na onu rečenicu ‘čovjek je čovjeku vuk’. Upravo suprotno, čovjek ima potrebu za čovjekom i u medijskoj javnosti, koja, nažalost, ne bih mogao uvijek da objasnim zašto je to tako, ima potrebu da pošto poto stvara polarizacije. Čim postoje polarizacije, to mi liči da neko iza medija ima svoj interes, a najlakše ga je ostvariti kada postoje blokovi, kada postoje nesporazumi. Zavadi pa vladaj, ili zavadi, pa ostvari svoj interes. Ta medijska javnost jeste podijeljena i ona liči na oružje koje je spremno da izvrši egzekuciju nad onim ko je sa suprotne strane”, naveo je patrijarh srpski.

Dodao je da, istovremeno, “zna da obični ljudi, bez obzira na različite poglede na političko uređenje, na različite poglede na razna druga pitanja i teme koje se tiču konkretnog života, ipak komuniciraju, ipak opšte”.

“Znam mnoge koji pripadaju različitim političkim opcijama, a i te kako se međusobno druže, jesu prijatelji, pa čak i među onima koji zauzimaju vodeće i važne pozicije u određenim partijama”, naglasio je patrijarh Porfirije.

Poglavar Srpske pravoslavne crkve je istakao da na medijskom planu u Hrvatskoj “naprosto ne postoji ta vrsta polarizacije i sukoba i oštrih riječi kao što je to slučaj ovdje kod nas, unutar njihovih naroda i njihovog društva”.

“Oni, kada su mediji u pitanju i kada je u pitanju ta scena, spremniji su da čuju jedni druge, spremniji su da razgovaraju jedni sa drugima. Spremniji su da lakše vode dijalog”, kazao je patrijarh.

“Ono što je za Rimokatoličku crkvu Vatikan, to je za nas Kosovo”

Patrijarh Porfirije je, upitan da li se sve vladike slažu sa njegovom rečenicom da je referendum za Kosovo i Metohiju održan 1389. godine, istakao da se stav crkve o tom pitanju nije mijenjao i da je svima dobro poznat.

“Ja dosad nisam naišao ni na jednog od braće episkopa, a i u sveštenstvu, na disonantne tonove kada je riječ o Kosovu. Naravno da za nas Kosovo nije samo političko pitanje, to je mnogo dublje duhovno pitanje. Zato mi kažemo da Kosovo nije naprosto mit, zato što na planu mita vi možete biti gubitnik ili dobitnik. Kosovo je kao zavet za nas vezano za Novi zavjet, a u središtu, u srži Novog zavjeta stoji svetost i mi smo pozvani na svetost i za nas je Kosovo zaista svetinja”, naglasio je patrijarh.

Istakao je da je imao mogućnost da se, otkako je došao na poziciju patrijarha da se sreće sa ljudima iz čitavog svijeta i da je, kako bi dočarao, šta za nas Kosovo praktično znači, mnogima je govorio da je “ono što je za Rimokatoličku crkvu Vatikan, to je za nas Kosovo”.

“Najbolje je Vasko Popa rekao, ‘polje kakvog nema, nebo iznad zemlje i nebo ispod zemlje’. Dakle, Kosovo je za nas okovano nebom i u tom smislu, ne može biti predmet pragmatičnosti, predmet racionalnog i logičnog. Šta je to efemerna dobit, šta je to praktično korisno, jer onog trenutka kad mi ugasimo Kosovo u sebi, mi naprosto postajemo identitetski nešto sasvim drugo u odnosu na čitavu našu istoriju i predistoriju, u odnosu na svoje oce, praoce i svega ostalog”, poručio je patrijarh srpski Porfirije.

Dodao je da je kontinuitet i pogled i hod u budućnost jednog naroda nemoguć bez dubokog korena i da je za nas Kosovo najdublji koren.

“Jasenovac je najveće svetilište u srpskom narodu, a ne matematika i brojke”

Patrijarh srpski navodi da je položaj Srba u Hrvatskoj široka, slojevita tema, naglašavajući da je njegov duboki utisak da strah kod mnogih Srba u Hrvatskoj postoji.

“On nije od juče i ne može se jednostavno jednim potezom ruke i operacijom i prevazići, a strah je najveći mogući čovekov neprijatelj, kad ste u strahu, ne treba vam drugo robovanje, bez mogućnosti ste da afirmišete svoj potencijal. On postoji i sputava otvoreno, spontano, autentično funkcionisanje mnogih ljudi. On ima ima svoje objektivne korone, ali iz tih objektivnih se razvijaju i subjektivni koreni”, naglašava poglavar SPC.

Smatra da u Hrvatskoj postoji veoma veliki broj ljudi, Hrvata, u raznim strukturama njihovog društva, koji čine sve da otupe taj strah kod svojih sugrađana Srba i da pruže prostor da budu rame uz rame građani kao i svi drugi građani.

“Naravno postoje i takvi koji koriste brutalan jezik, koji proizvode upravo sliku koju ste vi naveli, osjećanje kod mnogih Srba da su, najblaže rečeno, višak na prostorima Hrvatske. Ne samo da imam ogromnu nadu da ta grupa ekstremista neće prevagnuti, jer nije dominantna u hrvatskom društvu, već da će ove sile i snage dobrih ljudi kakvih tamo ima prije ili kasnije učiniti da okovi straha koji sputavaju i vezuju neke Srbe jednostavno sami po sebi iščeznuti”, navodi patrijarh srpski.

Govoreći o Jasenovcu i žrtvama, ističe da je Jasenovac prije svega sveto mjesto, “najveće svetilište u srpskom narodu”.

“Ja sam bezbroj puta bio tamo, bio sam prijje tri dana, posetio monahinje u Jasenovcu, i svaki put kad odem u Jasenovac, ja se duhovno obnovim, osnažim, osnažim se upravo na planu po svaku cenu truda i napora da propovedamo jevanđelje i da je svaki čovjek ikona Božija, da je za svakog pojedinca Hristos raspet”, naglašava patrijarh.

Istovremeno, dodaje, važno je reći da za nas Jasenovac nije matematika i nisu brojke.

“Ja u Jasenovac idem da se molim bogu, tim svetim mučenicima da budu podrška i nama koji smo i danas raspeti. Otuda pokušaj da se i mi iz crkve uvučemo u raspravu o brojkama jeste pokušaj da se izmjesti suština toga mjesta i svog pravnog okvira je da se premesti na tablo gde se licitira o brojkama”, ističe poglavar Srpske pravoslavne crkve.

Poručuje i da je protiv svake vrste revizionizma, u bilo kom smejru i pravcu.

“Pritom ostavljam uvek komfor istoričarima da na osnovu različitih parametara i dokumenata zaključuju o brojkama. Ali ne mogu da odolim ustisku i da ne kažem da je revizionizam veoma aktuelnan danas, ne samo kod nas, već globalno govoreći, rasprave o Prvom svetskom ratu donose zaljučke, a koji su revizija događaja koji su se desili. Najbolja moguća stvar u Jasenovcu je što je vladika Jovan tamo osnovao manastir i ja pozivam braću i pravoslavne Srbe da idu u Jasenovac na pokloničko putovanje, kad dođu tamo, biće im sve jasno”, naglašava patrijarh srpski.