Patrijarh Porfirije se druži sa narodom: Pokazao skromnost i velikodušnost koju žele da slijede svi

04.05.2021. | 08:20

Srpski narod je na dobrom putu da dobije novog, u narodu posebno omiljenog poglavara SPC, kao što je nekada bio patrijarh Pavle. Na tom putu poglavar SPC pješaći kao “običan” čovjek, ruča sa beskućnicima, posjećuje bolesnu djecu u Tiršovoj, druži se sa narodom.

Sve to je prethodnih dana radio patrijarh Porfirije i izazvao pozitivne komentare iako analitičari govore da je nezahvalno porediti crkvene poglavare.

Ako je patrijarh Pavle bio najvoljeniji poglavar u novijoj istoriji SPC, patrijarh Porfirije bi mogao da bude najrazumniji. Jer je kao vrhunski intelektualac pokazao da razumije muku svog naroda. Narodu se, za početak, smučilo da crkvene velikodostojnike gleda kroz zatamljena stakla automobila, odvojene od običnog svijeta, nedostupne za prolaznike, kamoli za beskućnike. Za dva i po mjeseca “rukovođenja” SPC Porfirije je pokazao skromnost i velikodušnost koju žele da slijede svi pravoslavni vjernici. Najprije su ga na Veliki petak uslikali prolaznici na Mostarskoj petlji kako mirno, bez pratnje i pompe pješači devet kilometara od patrijaršijske rezidencije na Dedinju do Saborne crkve na iznošenje plastanice da bi na Uskrs, nakon liturgije sjeo za isti sto sa ljudima koji žive na ulici.

“Bog nas voli. I Bog je danas pokazao beskrajnu ljubav prema čitavom ljudskom rodu. Nema opravdanja za malodušnost, nema opravdanja za bilo koju vrstu odustajanja od života, svi imamo faze uspona i pada i ovaj današnji dan pokazuje, ne samo da nismo izgubili nadu, nego da smo prepuni entuzijazma i sigurnosti da možemo biti ljudi koji su radosni. Radost neka bude ono što je naš cilj. Sljedeći put da se nađemo da pjevamo, narodne srpske pjesme, možemo i strane”, poručio je patrijarh beskućnicima sa kojima je ručao u crkvenoj narodnoj kuhinji.

Nakon toga, patrijarh Porfirije je podijelio pakete bolesnim mališanima u Univerzitetskoj dječjoj klinici “Tiršova”.

“Vidjeli smo da čovjek može doći i u tom bezazlenom uzrastu u graničnu situaciju, između života i smrti. Poruka na Vaskrs nama ljudima je da je ljubav – ne biti ograničen na sebe, ne staviti sebe kao jedinu važnu vrijednost u svijetu, nego to podrazumijeva osjećanje da postoje i drugi i da mi postojimo samo po mjeri naše spremnosti da se žrtvujemo za drugog, tada smo Hristovi i tada razumijemo tajnu vaskrsenja Hristovog”, rekao je patrijarh Porfirije.

Dovoljno da se za samo tri dana o patrijarhu Porfiriju priča u javnosti sa oduševljenjem. Naravno, s druge strane, mogli su se čuti i suprotni glasovi koji sva djela novog poglavara SPC pripisuju samo manje-ili više dobroj reklami. Blic je zbog toga sa sagovornicima napravio temu da li je Srbija na putu da dobije novog patrijarha Pavla koga se i dan danas sjećamo kako se vozio tramvajem sa narodom, kako je šetao sa studentima kroz kordon policije, pomagao ljudima i na Kosovu i Metohiji i u Hrvatskoj gdje je proveo dio života?

Želi da crkva bude dio naroda

Verski analitičar Željko Injac ističe, najprije, za Blic da djelovanje patrijarha Porfirija ne odudara od njegovih ličnih stavova.

“Njegov je stav da crkva ne treba da bude odvojena od naroda već da uđe u narod i bude njegov dio. Iako sa strane može da izgleda kao crkveni marketing, sve što je uradio od kada je postao patrijarh ne odudara od njegovog stava. To njegovo pješačenje je bilo slučajan susret sa prolaznikom koji se nije libio da mu priđe, popriča sa njim i slika ga. Pošto je fotografije okačio na društvene mreže to je postalo viralno”, objašnjava Injac.

Kako kaže, ručak za beskućnike je sastavni dio svake liturgije.

“To je takozvani drugi dio liturgije takozvani agape ili trpeza ljubavi u koju se uključuje i narodna kuhinja s tim što nijedan patrijarh do sada nije sjeo za isti sto sa beskućnicima. To je posljedica toga da je crkva postala elitistička i sve više odvojena od naroda i to je prati još od vremena prije komunizma. Crkva je postala samodovoljna institucija kojoj ne treba narod. Postavlja se pitanje koja je misija crkve ako ona nema misiju u narodu”, naglašava Injac.

On, ipak, smatra da je nezahvalno porediti patrijarha Porfirija sa prethodnicima.

“Mora se reći da je patrijarh Porfirije vrhunski intelektualac, za razliku od patrijarha Irineja i patrijarha Pavla, uz svo njihovo uvažavanje. Porfirije je poznat kao blizak narodu i neposredan u komunikaciji još od kad se zamonašio, preko položaja igumana u Kovilju do pozicije episkopa u Zagrebu. Možete zamislite kakvu je nemoguću misiju imao u Hrvatskoj i koliki je uspjeh ostvario kada je zadobio povjerenje Hrvata poslije rata. Ta njegova sposobnost nadilazi vještine vrhunskih diplomata iako se radi o crkvenom čovjeku i profesoru na teološkom fakultetu”, apostrofira vjerski analitičar.

Donio crkvi intelektualnu širinu

Injac podvlači da je patrijarh porfirije donio SPC intelektualnu širinu.

“Porfirije poštuje crkvenu dogmu, ali ne gleda sve dogmatski. Želi da prevaziđe crkvene stereotipe i običaje kako bi ljudi postali bolji. I vrijeme je bilo da se crkva vrati narodu poslije više od 70 godina. Porfirije ne želi da učestvuje u podjelama. To se najbolje vidjelo prilikom njegovog izbora za patrijarha kada su izbori ličili maltene na političke izbore, ali on je bio isključen iz toga. Porfirije želi da se prevaziđu podjele, ako ne može da ih prevaziđe, ne želi da učestvuje u njima”, zaključuje Injac.

Vjerski analitičar Draško Đenović, pak, skreće pažnju da djela patrijarha Porfirija treba posmatrati i u kontekstu njegovih godina.

“Patrijarh Porfirije je i dalje relativno mlad i u naponu snage tako da se ne može porediti, recimo, sa patrijarhom Irinejom koji je na čelo SPC došao sa 79 godina. Svakako patrijarh Porfirije ima mnogo više energije”, podvlači Đenović za Blic.

“Videjćemo kako ćemo ga gledati za deset godina”

Ovaj sagovornik ističe da djelovanje patrijarha Porfirije proističe iz njegove prethodne funkcije.

“Porfirije je na mjesto patrijarha došao kao episkop u Zagrebu gdje je SPC bila manjinska crkva. Ni u Zagrebu nije imao vozača. Tamo je zasnovao drugačiji odnos prema radu i ljudima koji nije salonski. Vidio je kako na Zapadu pojedinci rade. Nije isto biti pravoslavni episkop u Srbiji i Hrvatskoj”, objašnjava Đenović.

Vjerski analitičar smatra da posljednje djelovanje patrijarha Porfirija nije crkveni marketing.

“To pješačenje do posla je više potreba za fizičkom aktivnošću. A vaskršnji ručak sa beskućnicima i posjeta djece u Tiršovoj je pokazatelj kako prvi duhovni pastir treba da radi i pokaže ostalim episkopima kako da se ponašaju. Nažalost, mnogi pravoslavni episkopi u Srbiji su na lošem glasu da su se odrodili od naroda”, podlači Đenović.

Kako kaže, nema puno zamjerki na dosadašnje djelovanje patrijarha Porfirija, ali smatra da ga ne treba porediti sa prethodnicima.

“Porfirije je svakako drugačiji u odnosu na Irineja, ali i nešto treće u odnosu na patrijarha Pavla. Svakako ne očekujem od patrijarha SPC da popravlja obuću. Dobar dio njegovog djelovanja proističe iz toga što je još relativno mlad i pun snage. Vidjećemo kakav ćemo utisak o njemu imati za deset, 20 ili 30 godina. Sigurno na patrijarha Germana narod nije gledao na početku njegovog mandata isto nakon tri decenije njegovog djelovanja na čelu SPC”, naglašava Đenović i dodaje da parijarh Porfirije za sada izbjegava da reaguje ishitreno.

Pavle duhovni otac Porfirija

I kulturolog dr Jovan Janjić koji je napisao tri knjige o životu i djelu patrijarha Pavla dijeli mišljenje da je patrijarh Porfirije krenuo pravim putem.

“Svako je ličnost za sebe. Jedan je patrijarh Pavle. Ono što je uvijek radio patrijarh Pavle djelom prepoznajem u riječima i djelima patrijarha Porfirija. I to nije bez razloga. Patrijarh Porfirije je stasavao u duhovnom ambijentu koji je obilježio patrijarh Pavle, a mogao je i da nauči mnogo toga od njega kao duhovnog oca”, naglašava Janjić.

Kako kaže, skromnost koju patrijarh Porfirije pokazuje djelom je slična patrijarhu Pavlu i to nije neka vrsta populizma.

“To je njegov način života koji proizilazi iz njegovog duhovnog bića. Onako kako gleda na ovaj svijet tako se i prema njemu odnosi. Patrijar Porfirije visoko uzdignuta duhovna mjerila pretače u praktičan život”, ističe Janjić.