Po porodičnoj recepturi staroj cijeli vijek: Rakija koronuša za dezinfekciju iznutra i izvana

04.08.2020. | 09:40

Podno planine Kozare smjestilo se selo Grbavci, a na plodnim obroncima jednog od najvećih sela na području gradiške opštine, u zaseoku Trešnjice, porodica Blagojević zasadila je voćnjake autohtonih sorti šljive, jabuke i kruške, od čijih plodova nastaju rakije po porodičnoj recepturi staroj cijeli vijek.

“Prvenstveno nastojimo sačuvati najstarije vrste voća koje su karakteristične za naše podneblje, a pred izumiranjem su. Gotovo zaboravljene sorte koje su nekad bile dominantne na ovim prostorima zasađene su u našim voćnjacima”, kaže Željko Blagojević za Nezavisne.

Jabuke – petrovnjača, đedovača, slatka i kisela šarenika, ilinjača, zelenika, crvenika, zatim kruške – lubeničarka, petrovnjača, ilinjača, sarajka, kaluđerka, budimka, šljive – sisača, savka, bjelosavka, crnosavka, kao i trešnje – ašlama i jagodnjača samo su neke od 60 i više sorti voća na imanju Blagojevića, a koje tokom cijele godine daju plodove.

“Sve sorte, odnosno njihovi plodovi stižu u različito doba godine, što je jako bitno jer je važno da tokom cijele godine – od rane petrovnjače do kasne zelenike koja se jede u martu ili aprilu – u voćnjaku imamo stablo sa kojeg možemo ubrati plod. Ima i jedna kruška, jede se oko Markovdana, dakle početkom maja”, pojašnjava Željko. A kada se voće uzgoji, od njega nastaju najbolje kapljice rakije, i to po stogodišnjoj porodičnoj recepturi. Kako čovjek koji čuva tradiciju kazuje, njegov djed je uzgajao voće i pravio rakiju, zatim njegov otac, a u posljednjih dvadesetak godina i on sam, s tim što je on komercijalno voćarstvo zamijenio uzgojem autohtonih vrsta.

“Na imanju imamo prostorije za spravljanje rakije, koju čuvamo u buradima napravljenim od hrastovine jer dobra rakija mora odležati u drvenom buretu dvije-tri godine”, priča ovaj poznavalac dobre kapljice. Naglašava da u procesu nastanka rakije iz tečnosti čiste metilni alkohol preko vode, odvajaju prvenac, odnosno prvu litru, te rakiju očišćenu drže u buradima na jačini od 50 stepeni.

Šljivovica je najpoznatija rakija koju Blagojevići proizvode, iako je ove godine, kako Željko kaže, neće biti jer šljive nisu rodile. A u vremenu kada se cijeli svijet bori protiv virusa korona, vrijedni domaćin se dosjetio da napravi rakiju koja nosi naziv koronuša, i to baš od rakije šljivovice koju je imao sačuvanu u hrastovom buretu.

“U vrijeme kad i nismo znali šta nam se tačno događa u vezi s novim virusom, u narodu se uveliko govorilo o dezinfekciji alkoholom. Svaki dan po povratku s posla ja bih popio rakiju, dezinfikovao ruke i poprskao odjeću koju sam skinuo sa sebe i to prskalicom u koju sam nasuo rakiju”, kaže Željko kroz osmijeh i dodaje da je tako i došao na ideju na predstavi rakiju koronušu.

Nakon koronuše, Blagojevići su osmislili rakiju đedovaču.

“U buradima nam je ostalo 500 litara rakije koju smo godinama sakupljali, probao sam je i vidio da je njen kvalitet dobar, a sama rakija je proizvod stabla jabuke đedovače koje je staro preko 100 godina”, pojašnjava Željko i kazuje da rakiju prati krilatica “Vjerovat’ je đedu”, a da je na njoj lik njegovog oca.

“Svi ćemo jednom biti đedovi, a pojam đed iščezava jer se polako počinjemo udaljavati od naše tradicije. Đed je sijeda mudra glava koja se sluša, koja nam ima reći koješta važno i pametno”, priča Željko. Grbovačka rakija, kažu ponosni i vrijedni domaćini, namijenjena je prvenstveno dobrim ljudima, ljudima koji imaju istančan ukus, jer je njihova rakija dobijena od neprskanih autohtonih sorti voća.

“Rakija je kvalitetna pa se nekad zezamo da je pravljena za samog predsjednika Putina. Da zna da negdje ima ovakva rakija siguran sam da bi je došao probati i kupiti”, pripovijeda Željko uz osmijeh i dodaje da svako ko dođe na imanje Blagojevića može probati rakiju i piti je koliko može i hoće – besplatno.

Kaže da nikad ne bi mijenjao selo za grad. Na imanju slobodno obitavaju i brojne domaće životinje, tu su i dječje igralište i sportski tereni, a cijeli ambijent upotpunjuju autohtone sorte voća, povrća, cvijeća i ukrasnog bilja. Porodica Blagojević ističe da je potkozarski kraj najljepši prirodni dragulj, koji treba brusiti i čuvati za buduće generacije, a oni poštuju i čuvaju duh predaka, bogatu tradiciju, ali i prirodna bogatstva u svoj svojoj ljepoti.

Društvo antialkoholičara

Selo Grbavci je prije više od 100 godina imalo Društvo antialkoholičara, te mjere protiv širenja alkoholizma kao pošasti. Dokazuju to pravila ovog društva za borbu protiv upotrebe alkoholnih pića i za čuvanje i podizanje narodnog zdravlja.

“Posjedujem originalnu knjižicu o pravilima rada Društva za promociju zdravlja i pravih vrijednosti iz 1912. godine. Bila je to promocija higijene, čitanja i vježbanja, a sve je bilo zamišljeno prosvjetiteljski”, kaže Željko Blagojević.