Pobijedio leukemiju i pravi perike za oboljelu djecu

09.04.2019. | 10:48

Za svu tu djecu pješice bih išao do kraja svijeta samo da budu dobro, kaže Fuad Halilović.

Nikad neću zaboraviti kada sam se kao devetogodišnjak morao odvojiti od porodice i otići u Italiju te teške i bolne dane koji su uslijedili u mojoj borbi protiv leukemije. Tada sam naučio cijeniti život i voljeti ono što imam.

Tim riječima započeo je svoju ispovijest za „Dnevni avaz“ Fuad Halilović, Zeničanin koji se izliječio od leukemije.

Bio u Torinu

Početkom oktobra 2006. godine operisano mu je slijepo crijevo u Zenici, a nakon toga život mu se u potpunosti mijenja. Nalazi su mu bili sve lošiji.

– U bolnici u Zenici uspostavili su mi pogrešnu dijagnozu. Nakon toga upućen sam u bolnicu u Sarajevu, gdje je ustanovljeno da bolujem od leukemije najtežeg oblika – kazao je Halilović.

Narednih nekoliko mjeseci bio je na Odjelu hematoonkologije, a ljekari su davali slabe prognoze za izlječenje. Zbog nemogućnosti presađivanja koštane srži u BiH, Fuad odlazi u Torino. Poslije devet mjeseci vraća se u našu zemlju kao izliječen, ali se bolest vratila, pa je opet morao u Italiju.

– S roditeljima sam tamo ostao 18 mjeseci i onda se vratio potpuno izliječen, kao pobjednik. Nakon tri godine, izborio sam se za svoj život – istakao je Halilović.

Ovaj veseli i optimistični 23-godišnjak nakon dvije transplantacije koštane srži hrabro korača kroz život. Pravi perike za djecu koja boluju od malignih oboljenja, jer, kako kaže, najbolje razumije kroz šta prolaze.

Asistent u projektu

– Za svu tu djecu pješice bih išao do kraja svijeta samo da budu dobro. Bio sam asistent u projektu „Moja kosa, tvoja kosa“, a od profesorice koja je držala edukacije zatražio sam iz radoznalosti da probam praviti perike. Vidjela je da imam talenat, i onda su me počeli nagovarati da završim edukaciju. Tako je počelo – kazao je Fuad.

Član je Udruženja „Srce za djecu oboljelu od raka“, u kojem volontira te pokušava izmamiti osmijeh mališanima.

Sjeća se povratka u BiH

– Kada bih morao izdvojiti najsrećniji trenutak u borbi protiv opake bolesti, nesumnjivo je to onaj kada sam na svojim nogama zakoračio u svoju zemlju. Osjećao sam se ponovo rođen. Da nisam prošao ove stvari, nikad ne bih bio ovakav čovjek – dodaje Halilović za “Dnevni avaz“.