Pravoslavni vjernici slave Svete mučenike Fotija i Anikitu: Ova molitva se izgovara za mir u duši

25.08.2024. | 08:22

Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju dan Svetih mučenika Fotija, Anikite i drugih s njima.

Sveti Anikita i Fotije nepovrijeđeni su preživjeli brojne muke koje im je priredio car Dioklecijan.

Car Dioklecijan posjetio je jednom grad Nikomidiju sa zlim umišljajem, da tu potpuno istrijebi hrišćane. Kad je počeo bezdušno da muči hrišćane pojavio se pred njim sveti Anikita, jedan od gradonačelnika, i počeo neustrašivo da ispovijeda pred carem svoju vjeru u Hrista. Osim toga rekao je za statue idola da su gluvo i nijemo kamenje i da je klanjanje njima nedostojno razumnog čovjeka.

Predanje kaže:

– Kada poče bezdušno istjazavati i mučiti hrišćane, pojavi se pred njim sv. Anikita, jedan od gradonačelnika, i derznoveno ispovijedi pred carem svoju vjeru u Hrista Gospoda, Boga vaploćenog u tijelu radi našeg spasenja.

Uz to još Anikita izobliči idole kao gluvo i nemo kamenje, kojima klanjati se nedostojno je razumna čovjeka. Razjaren car naredi, te mu jezik odsjekoše. No Anikita silom Božjom i dalje govoraše. Tad pustiše lava na njega, no lav se umiljavaše oko njega.

U tom času Herkulov hram pade. Fotije, srodnik Anikitin, videći čudesa i trpljenja Anikitina, poljubi Anikitu, objavi sebe za hrišćanina i doviknu caru: “O idolopokloniče, postidi se, bogovi su tvoji ništavila!” Car naredi, da ga odmah mačem posijeku.

No dželat dignuvši ruku na Fotija svetog sam sebe udari mačem i umre. Poslije dugih muka baciše ih obojicu u tamnicu, gdje tamnovahu tri godine. Tada ih izvedoše, zažariše ogromnu peć i baciše ih u oganj.

Mnogi drugi hrišćani, ljudi, žene i djeca svojevoljno uđoše s njima u oganj. I iz ognja ču se molitva hrišćana, kojom blagodarahu Bogu za smrt mučeničku. Postradaše svi oko 305 god. Sv. Anikita i Fotije prizivaju se u molitvama pri jeleosvećenju i vodoosvećenju.

Ove riječi se danas obavezno izgovaraju:

– Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobijediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.