Primjeri smirenja i uzdržanja: Danas se proslavljaju svetitelji Antonije i Pahomije

28.05.2023. | 09:30

Rodom Misirac, i u mladosti neznabožac. Kao vojnik učestvovao u borbi cara Konstantina protiv Maksencija. Potom doznavši od hrišćana za jednoga Boga, i vidjevši njihov blagočestiv život, Pahomije se krsti i ode u Tivaidsku pustinju, znamenitom podvižniku Palamonu, kod koga se 10 godina učio životu podvižničkom.

Tada mu se javi anđeo u odijelu shimnika na mjestu zvanom Tavenisiot, i dade mu daščicu, na kojoj biješe napisan ustav opštežitelnog manastira, naredivši mu da takav manastir ustroji na tom mjestu, proričući mu da će se u tom manastiru steći mnogi inoci radi spasenja duša. Poslušav anđela Božjega, Pahomije poče strojiti mnoge ćelije, iako na tom mjestu ne biješe nikoga osim njega i brata njegovog Jovana.

Kada ga ukori brat za to što stroji nepotrebne zgrade, Pahomije mu prosto reče, da on sljeduje zapovijesti Božjoj bez obzira kad će i ko će tu doći da stanuje. No uskoro se slegoše na to mjesto mnogi ljudi, pokrenuti Duhom Božjim, i počeše se podvizavati po ustavu Pahomijevom, dobijenom od anđela . A kada se broj inoka uveliča, to Pahomije postepeno osnova još šest manastira. Broj njegovih učenika iznosio je do sedam hiljada.

Sveti Antonije se smatra osnivačem otšelničkog života, a sveti Pahomije manastirskog opštežića. Smirenje, trudoljublje i uzdržanje ovog svetog oca bi i osta rijedak primjer za podražavanje ogromnog broja monaha. Bezbrojna čudesa stvori sveti Pahomije, no i bezbrojna iskušenja pretrpe od demona i ljudi.

I posluži ljudima kao otac ili brat rođeni. I pobudi mnoge da pođu putem spasenja. I upravi mnoge na put istine. Bi i osta veliko svjetilo Crkve i veliki svjedok istine i pravde Hristove.

Upokojio se mirno 348. godine u 74. godini svoga zemnoga života. Mnoge od njegovih učenika crkva je uvrstila u red svetitelja, kao što su: Teodor, Jov, Pafnutije, Pekuzije, Atinodor, Eponih, Sur, Psoj, Dionisije, Psentaisije i drugi, prenosi Kurir.

Sveti Ahil, episkop lariski – Ovaj veliki jerarh i čudotvorac rođen bi u Kapadokiji. Učestvovao na I vaseljenskom saboru, na kome je posramio jeretike i, kako svojom učenošću tako i svetošću, izazvao veliko divljenje. Uzevši jedan kamen, sveti Ahil vikne arijevcima: “Ako je Hristos stvorenje Božje, kako vi kažete, recite, neka iz ovog kamena poteče jelej!” Jeretici su ćutali i čudili se takvom pozivu svetog Ahila. Tada svetac opet reče: “A ako je Sin Božji ravan Ocu, kao što mi vjerujemo, neka potekne jelej iz ovog kamena”. I jelej zaista potekne na udivljenje sviju. Sveti Ahil upokojio se mirno u Larisi 330. godine. Samuil, car makedonski, kada osvoji Tesaliju, prenese mošti Ahilove u Prespu, na ostrvo u jezeru, koje se prozva a i danas zove Ahil, ili Ail.