Proslavljamo Svetu Varvaru – zaštitnicu rudara: Posadite žito i skuvajte ovo tradicionalno jelo

17.12.2021. | 08:30

Zaposleni u dva srebrenička rudnika danas će obilježiti Svetu velikomučenicu Varvaru – molitvenu zaštitnicu rudara, koja se u Republici Srpskoj proslavlja i kao Dan i krsna slava rudara.

Sveta Varvara, poznata kao i Sveta Barbara, živjela je u trećem vijeku u vrijeme rimskog cara Maksimijana. Njen otac Dioskor bio je mnogobožac i veoma strogo ju je vaspitao. On je želio da je uda za nekog bogatog i viđenog čovjeka, a ona je imala brojne prosce jer je bila veoma lijepa.

Međutim, nije željela da se udaje, jer se zavjetovala da će ostati djevica i povetiti svoj život Bogu. Varvara je bila izuzetno lijepa i mudra djevojka i otac je, u želji da je sačuva, zatvorio u kulu svoga dvorca okruženu bogatstvom, udobnostima i sluškinjama.

U toj usamljenosti Varvara je svojim blistavim umom dosegla do saznanja o Tvorcu i Gospodu iako je niko nije imao tome poučiti. Kada je jednom uspjela da pobjegne iz kule, Božjim promislom srela je neke hrišćanke od kojih je saznala ono što je i sama naslućivala. Vratila se u kulu i u svom kupatilu prosjekla i treći prozor kao simbol Svete Trojice, a prstom, kao gvožđem izdubila krst u kamenom zidu. Iz njene stope na podu kupatila proključao je izvor žive vode koja je liječila mnoge bolesti.

Kada je sve ovo saznao surovi otac, prijavio je kćerku načelniku Martijanu. Bacili su je u tamnicu i mučili je zajedno sa još jednom hrišćankom – Julijanijom. Odsjekli su im grudi i za porugu vodili ih po gradu. Na kraju, Varvaru je zaklao rođeni otac, a Julijanu vojnici. Odmah potom, udario je grom u Cioskorovu kuću i ubio i njega i Martijana.

Sveta Varvara skončala je 306. godine, a njene čudotvorne mošti nalaze se u Kijevu. Iako nije zapovjedan crkveni praznik, u narodu je dan svete Varvare poštovan i proslavlja ga mali broj srpskih porodica kao svoju krsnu slavu. Smatra se zaštitnicom rudara, zemljoradnika, zidara, kuvara, tesara…

Ovo je recept naših predaka:

Potrebno: pšenica, kukuruz, voda, orasi, med.

Napomena: količina pšenice i ostalog materijala je po sopstvenoj želji. Možete staviti 1/2 kg pšenice, 250 g kukuruza, 250 g oraha i 6 kašika meda.

Pšenicu i kukuruz naliti vodom (za 2 cm da pređe preko materijala) i ostaviti da prenoći. Narednog dana naliti čistu vodu i na smanjenoj temperaturi kuvati 2-2,5 sata (dok tečnost ne ispari, a zrna omekšaju). Dodati med i isjeckane orahe, promiješati i služiti.

Kod nas je sačuvan običaj, iako nepoznatog porekla, da se danas kuva “varica” od raznih žitarica, koja se jede sljedećih dana. Takođe se “sije” žito, u plitak tanjir ili činijicu, koje će ozeleneti do Božića. To čine i rimokatolici. Varica se uveče ostavi da uvri pored vatre u loncu, pa se sutra na Varvarin dan gleda sa koje je strane navrilo, pa se kaže da sa te strane u polju treba sijati pšenicu, ako se želi dobar rod. Vareno žito se jede u kući, njim se posipa mjesto gdje se uzima voda za piće, a meša se i sa soli, pa se daje stoci.

Kako da posadite Božićnu pšenicu: Običaj počinje na Nikoljdan!

Naši stari kažu da od današnjeg dana dan počinje da raste, a noći su sve kraće i do Božića dan bude pola sata duži, od kada počinje naglo da raste. Kad se vari varica djeca u Boki pjevaju:

Vari vari varice,

Da se radu jarice

I bijele jagnjice

i detici i juncici.

Varica se jede hladna i drugi i treći dan i zato se pjeva:

Varvarica vari,

A Savica ladi,

Nikolica kusa.