Prosvjetni radnici “postiđeni i nemoćni”: Sramno omalovažavanje našeg rada u pandemiji

14.03.2021. | 17:58

Pored svih izazova i problema sa kojima su se suočili u pandemijskoj godini, prosvjetni radnici u Republici Srpskoj, kako kažu, osjećaju se postiđeno i nemoćno, jer su doživjeli da od strane najvišeg rukovodstva Republičkog pedagoškog zavoda (RPZ) njihov rad bude obezvrijeđen i doveden u pitanje.

Naime, nakon što je Sindikat obrazovanja, nauke i kulture RS zatražio da nastavnici isključivo dobrovoljno snimaju nastavu na daljinu pred televizijskim kamerama i da za to budu adekvatno plaćeni, direktor RPZ-a, Predrag Damjanović osvrnuo se na njihove plate i rad tokom pandemije.

“Niko od njih ne postavlja pitanje kako su od marta prošle godine izvodili nastavu, imali skraćene časove, bez dodatne, dopunske nastave, sekcija, a dobili su pune plate. Kako niko ne postavlja pitanje kako su dobili pune plate, a nisu radili u punom kapacitetu?”, rekao je Damjanović, prenosi “Glas Amerike”.

Članovi Samostalnog sindikata srednjih škola i članova Sindikata obrazovanja, nauke i kulture RS JU Gimnazije Banjaluka reagovali su saopštenjem u kojem traže reakciju najviših institucija, jer smatraju da je izjava direktora RPZ-a neistinita, sramna i ponižavajuća.

U razgovoru za “Glas Amerike” Branka Ljubojević, profesor srpskog jezika i književnosti u banjalučkoj Gimnaziji ističe da ovo, nažalost, nije prvi istup ovakvog tipa koji baca ljagu na poziv prosvjetnih radnika. Kako kaže, Damjanović bi prvi trebao da zna koliko rade prosvjetni radnici, jer se instituciji na čijem je čelu sedmično šalju kako pojedinčani, tako i ukupni izvještaji škola.

“Jedino mogu da se zapitam u kakvom kapacitetu pomenuti radi svoj posao. Da sam ja odgovorno lice u nekoj instituciji koja nadzire rad ustanova čiji radnici, kako je rekao, dobijaju platu, a ne rade posao za koji je dobijaju, dala bih ostavku, jer, očigledno, ni ja svoj posao ne radim”, kaže profesorica Ljubojević.

Ona je dodala da sve ovo dolazi od osobe čija se institucija za godinu dana niti jednom nije oglasila sa bilo kakvim planom, savjetodavnim ili radioničkim programom, te nije preradila niti jedan jedini nastavni plan i program. Podsjetila je, takođe, da već godinu dana slušamo izjave kako je “sistem spremno odgovorio” pandemijskim uslovima rada.

“Sistem nije ni spremno, niti na bilo koji drugi način odgovorio. Odgovorio je pojedinac. Onaj mali, nevažni, svima nevidljivi prosvjetni radnik, koji je danju spremao i slao materijale, a noću, na samostalno plaćenim obukama ,učio kako i gdje sve to da postavi, te kako da što bolje i zanimljivije opremi materijale”, kaže ona.

Izazovi rada u pandemiji

Na početku pandemije prosvjetni radnici iz RS u izjavama za “Glas Amerike” isticali su da nisu dobili jasne smjernice kako da realizuju online nastavu, tako da su bili prinuđeni da se snalaze kako znaju i umiju. Iako su posao obavljali od kuće, komunikacija sa svakim učenikom pojedinačno podrazumijevala je cjelodnevni rad.

“Bilo je nemoguće pregledati i prokomentarisati pojedinačne zadaće učenika na sedmičnom nivou zbog prevelikog broja učenika po profesoru. Imao sam osjećaj da radim non-stop, izuzev kad spavam”, rekao je tada za “Glas Amerike” Miroslav Vulić, profesor biologije u banjalučkoj Gimnaziji. Mnogi od njih bili su prinuđeni i da jedan čas prezentuju u nekoliko minuta, i to ne samo učenicima, već kompletnoj javnosti putem medijskog servisa. Zato su sa nestrpljenjem čekali povratak u školske klupe.

Međutim, početak redovne nastave, s časovima skraćenim na 20 minuta, nije značio da se njihov posao završava u učionici. Sve što ne uspiju da urade na času, profesori u komunikaciji sa učenicima, putem raznih platformi, završavaju od kuće.

Profesor Branka Ljubojević dodaje da posao prosvjetnog radnika zahtijeva i mnogo više od edukacije, te da svakodnovne pružaju pomoć i obavljaju sve vrste komunikacije sa učenicima, koji tokom pandemije prolaze kroz vrlo ozbiljne probleme, ne samo ugroženosti fizičkog, već i psihičkog zdravlja.

“Jasno je da aktivnostima niti je bilo, niti ima kraja. I niko se ne žali. Radimo svoj posao, bavimo se svojim predmetima i svojom djecom, jer volimo i jedno i drugo. Ovaj poziv niko nije odabrao radi materijalne dobiti, već isključivo iz ljubavi”, kaže ona.

Rad prosvjetnih radnika je, prema njenim riječima, veoma zahtjevan i široko obuhvatan i u normalnim uslovima, a naročito u posljednjih godinu dana. Pored uobičajenih poslova, koji podrazumijeva pripremu za čas i realizaciju istog, te ispravljanje domaćih zadataka, neprestano su bili u komunikaciji sa učenicima i njihovim roditeljima, vodeći 24-satnu brigu o zdravlju i bezbjednosti svih učenika.

Iako se u većini evropskih zemalja nastava i dalje odvija na daljinu, prema procjenama nadležnih, u školama u RS nema žarišta, jer su djeca manje podložna težim oblicima oboljenja, međutim, “Glas Amerike” pitao je svoju sagovornicu kako se profesori nose sa situacijom.

“Hvala Vam što pitate. Niko ne pita. Nosimo se kako znamo i umijemo. Obolijevamo, liječimo se, mijenjamo jedni druge, radimo i kad smo na bolovanju samo da ne gubimo još više nego što smo u startu izgubili. Letimo po školi sa po dvije maske i sklanjamo se jedni od drugih. Kupujemo nove telefone, jer su stari nefunkcionalni – prebukiranih memorija. Repariramo stare laptope, jer za nove nemamo, iako primamo ‘pune plate'…I onda vam kažu da ne radite punim kapacitetom i da niste zaradili platu od 1000 maraka”, priča ona.

Obrazovanje na margini društva

Činjenica da ovo nije prva ponižavajuća i degradirajuća izjava direktora RPZ-a, te da ni iz Ministarstva ne stižu ništa bolji stavovi, prema riječima profesorice Ljubojević, jasan su pokazatelj da je obrazovanje odavno na margini ovog društva. Kako kaže, posljedice svega toga već živimo, a kako će izgledati posljedice sadašnjeg trenutka, možemo samo da pretpostavimo.

“Mnogi ovih dana tvrde kako RPZ treba ukinuti, jer ionako nemamo koristi od njega. Moje mišljenje je drugačije. RPZ je važna institucija i vrlo svrsishodna u svim evropskim, ozbiljnim zemljama, koje vode računa o svojoj sadašnjosti, ali još više o svojoj budućnosti”, smatra ona, međutim, naglašava da je potrebno da se radi profesionalno, posvećeno, s poštovanjem i smislom.

“Dok god prosvjeta bude poligon zadovoljenja nezdravih i neosnovanih ambicija, upadaćemo u sve dublji mrak”, kaže Branka Ljubojević, koja dodaje da se nada da će im se u ovoj borbi pridružiti i kolege iz drugih škola i podići glas protiv ovakvih tretiranja i prozivanja.

Za sada su reagovali članovi Sindikalne organizacije JU Ugostiteljsko-ekonomska škola Prijedor, koji su u svom saopštenju istakli da je direktor RPZ-a duboko povrijedio dostojanstvo svakog radnika u prosvjeti.

“Očekujemo iskreno izvinjenje i kajanje zbog nepromišljenosti, jer u našim okolnostima, na ostavku poslije ovakvog blama, vjerovatno niko od rukovodilaca ne bi ni pomislio”, naveli su, između ostalog, u saopštenju. Prosvjetni radnici nadaju se da će se nadležno Ministarstvo prosvjete i kulture RS, u čijem sastavu se nalazi i institucija kojom rukovodi Predrag Damjanović, oglasiti ovim povodom i preduzeti adekvatne mjere.

“Mi smo postupili po redu i zakonu, a vidjećemo kako će drugi postupiti”, zaključuje Branka Ljubojević.