Šeranić: Porazno je što vakcine protiv korone izbjegavaju i zdravstveni radnici

31.12.2021. | 18:21

Ni kao epidemiolog ni kao ministar nisam zadovoljan procentom vakcinisanih protiv korona virusa, posebno zato što je imunizacija kod nas dobrovoljna, a vakcine besplatne i građani mogu da biraju koju će da dobiju.

Ovo poručuje ministar zdravlja i socijalne zaštite RS dr Alen Šeranić, naglasivši da bi procenat potpuno vakcinisanih trebalo da bude mnogo viši.

– U Srpskoj je kompletno vakcinisana jedna trećina populacije; prvu dozu je primilo oko 40, a buster oko četiri odsto građana. Stalno očekujemo da nam se nešto da i obezbijedi, a kad se to desi, nećemo da iskoristimo dobrobit koja nam je na raspolaganju. Neshvatljivo je zašto ljudi izbjegavaju ono što može da im pomogne. Čak smo u situaciji da moramo da uništavamo vakcine, dok, s druge strane, ljudi boluju od teškog oblika kovida i leže na intenzivnim njegama. I onda krivimo nekog drugog za takvu situaciju, a ne sebe, za stvari koje smo bili u mogućnosti da učinimo – ističe u intervjuu za Srpskainfo ministar Šeranić.

Koji su razlozi otpora prema vakcinaciji?

Neinformisanost. Ljudi, jednostavno, nisu obrazovani po ovom pitanju. A zavisi i od toga šta želite da čujete. Kad pitate čovjeka zašto se ne vakciniše, on kaže – ne znam. Sljedeći odgovor je – čekam. Na pitanje šta čeka, opet ide odgovor – ne znam. Dakle, sve se završava na tome „ne znam“.

Šta učiniti da obuhvat vakcinacijom bude veći?

Svaki pojedinac sam donosi odluku o sebi, a na nama je da učinimo sve da se ljudi odluče za vakcinaciju. S druge strane, kad bi se uvela obavezna vakcinacija, pitanje je kako bi se građani odnosili prema njoj i da li bi to, možda, srušilo ovaj sistem. U svakom slučaju, bez masovnije vakcinacije kraj pandemije ostaje na dugom štapu.

Kako komentarišete to što i mnogi zdravstveni radnici bojkotuju vakcinaciju?

To su porazni podaci. Tu kolegama zamjeram dvije stvari. Prvo, zašto diskusiju na temu vakcinacije vode u javnom diskursu, umjesto da kontaktiraju stručnjake iz ove oblasti i eventualne nedoumice riješe u okviru struke. Umjesto toga, oni se oglašavaju kroz različite vrste privatnih kanala komunikacije, čime zbunjuju građane i šalju pogrešne poruke. Drugo, zamjerim što ignorišu činjenicu da su vakcine protiv korone prošle isti put, odnosno iste kliničke faze i studije kao i lijekovi kojima liječe svoje pacijente. Međutim, ako oni u njih i taj put ne vjeruju, ja se pitam u šta, onda, vjerujemo?!

Tu je i problem što se građani, kao pacijenti, rukovode upravo stavovima antivaksera zaposlenih u zdravstvu.

Tačno. Medicinski radnici su odgovorni za živote svojih pacijenata, ali to, izgleda, ne shvataju, jer su se utopili u to neko kolektivno razmatranje. S druge strane, nema razloga za sumnju u vakcine, jer iza svih preporuka o vakcinaciji ne stoje samo epidemiolozi, nego evropska, američka i svjetska udruženja ginekologa, kardiologa, neurologa. Oni govore o uticaju vakcina na organizam pacijenata sa oboljenjima kojim se pomenute discipline bave.

Kako natjerati medicinare da se vakcinišu?

Ima mehanizama prinude, ali dok oni sami ne shvate da je to neophodno, tu neće biti pomaka. Sumnjičavost je u ljudskoj prirodi, i tu nema veze da li je neko zdravstveni radnik ili ne. A oni treba da se vakcinišu ne samo zbog pacijenta, nego zbog njih samih. Međutim, ne vjerujući u vakcine, oni u sumnju dovode sve ono čime se kao zdravstveni radnici bavimo.

Kakva je trenutna epidemiološka situacija?

Iako je broj novozaraženih koronom u padu, trenutna epidemiološka situacija može se ocijeniti neizvjesnom i nepovoljnom. Cijeli ovaj talas, odnosno sve što se dešava u proteklih skoro pet mjeseci, oslikava jednu potpuno drugačiju sliku kada je u pitanju korona. Iako smo u ovom talasu, u odnosu na prethodni, imali gotovo isti broj zaraženih, u bolnicama je bilo manje kovid pacijenata. Naime, u martu-aprilu smo imali i do 1.500 pacijenata, a sada ta brojka nije prešla 700.

Šta je uticalo na to?

Najveći uticaj na to je imala vakcinacija, koja je pomogla da je manje ljudi završilo u bolnicama sa teškim simptomima. A to i jeste suština vakcinacije. Ona ne može da spriječi zaražavanje, ali može da kontroliše cirkulaciju virusa unutar zajednice, kada je u pitanju obolijevanje sa težim kliničkim formama. U prilog tome govori činjenica da su svi oni koji imaju teže kliničke slike i koji završavaju na intenzivnim njegama ili nevakcinisani ili su nepotpuno vakcinisani. Vakcinacija sigurno omogućava da lakše živimo i da mjere koje se odnose na pojedinca i zajednicu budu relaksiranije.

Po čemu se ovaj talas još razlikuje od prethodnih?

U ovom talasu smo imali dva pika, koji su bili uslovljeni ponašanjem unutar zajednice. Kada je zahladilo, imali smo tendenciju pada broja novozaraženih. Međutim, zbog većeg boravka više ljudi u zatvorenim prostorijama, povećao se i broj zaraženih. S druge strane, u ovom talasu je u avgustu počeo da cirkuliše delta soj, koje se brže širio od prethodnih varijanti korone, što je takođe uticalo na porast broja inficiranih.

Približio nam se i omikron soj.

Kod korone se dešavaju različite vrste mutacija, a sada je aktuelan omikron soj, koji je SZO označila kao varijantu izrazite zabrinutosti i stavila ga u poseban segment nadzora i posmatranja. On se širi u regionu i Evropi, pa treba očekivati da će se pojaviti i kod nas, ako već nije. To što ga nismo detektovali ne znači da nije u cirkulaciji.

Ima li kraja mutacijama korone?

Kad je riječ o pojavi novih sojeva, vjerovatno će se izredati sva slova grčkog alfabeta, pa će SZO tražiti neki novi način označavanja virusa. Ali, građani ne treba da razmišljaju o tome kako će se koji soj zvati i koje su mu karakteristike, već treba da učinimo ono što je do nas, kako bismo dali doprinos u kontrolisanju epidemije. A to je vakcinacija, nošenje maski, izbjegavanje većih gužvi, održavanje distance, ako se već nađemo na mjestu gde je više ljudi. Ako kao pojedinci tako budemo prihvatili ovaj problem, onda će solidarnost i kolektivitet doći do izražaja i kontrola će biti lakša. Naime, dešava se ono što se i očekivalo, a to je da će neravnomjerna raspodjela vakcina u svijetu ostaviti takozvane džepove u okviru kojih će virus cirkulisati, mutirati, razvijati neke svoje nove varijante i vraćati se u populaciju. Razlog je to što nismo pravovremeno i u punom kapacitetu pristupili vakcinaciji.

Koliko su, u svjetlu pojave novih sojeva, bitne i lične mjere zaštite?

Bez obzira koji soj bude cirkulisao, nijedan virus preko maske ne može da zarazi nekog drugog. Zato maske i jesu jeftino i efikasno sredstvo sprečavanja širenja virusa. Tu je i mjera održavanja fizičke distance, dezinfekcija.

Kako objašnjavate to što smo označeni kao zemlja s najvišom stopom smrtnosti od kovida u Evropi?

Objašnjenje je vrlo jednostavno. Zemlje s manjom stopom vakcinacije imaju veći broj preminulih. Ako se ne budemo vakcinisali, ovakva situacija sa smrtnošću pratiće nas i ubuduće. Kad je riječ o mortalitetu od kovida u RS, oko 70 odsto preminulih imalo je neko kardiovaskularno oboljenje, 30 odsto dijabetes, problem gojaznosti 10 odsto. Najveći broj ljudi koji su umrli bio je stariji od 70 godina, slijedi grupa starijih od 80 godina. Po tome, ništa se ne razlikujemo od drugih zemalja.

Koliki je trošak liječenja kovid pacijenata u Srpskoj?

U ovoj godini taj trošak je oko 52 miliona, a lani je bio 28 miliona KM. To su visoki troškovi i postavlja se pitanje šta je neko, kao pojedinac, učinio da ne bude ovako. Opet se vraćamo na vakcinaciju, koja je dostupna i besplatna, a ljudi opet bježe od nje. S jedne strane imamo apsurd da vakcinama ističu rokovi, a s druge strane se suočavamo s visokim troškom liječenja oboljelih.

Da li ima problema u snabdijevanju zdravstvenih ustanova kiseonikom?

Kvalitet liječenja pacijenata kiseonikom nikada nije bio sporan. Bolnice su koristile i koriste kiseonik koji ima koncentraciju i kvalitet propisan za lijek.

Dakle, riječ je o medicinskom, a ne tehničkom kiseoniku?

Da. Kiseonik koji se koristi medicinski je ispravan i tu nije bilo problema, niti ih ima, niti će ih biti. Sertifikati koje smo dobili, kada smo radili ispitivanje kvaliteta, potvrdili su da se u RS koristi medicinski kiseonik, sa karakteristikama koje on po evropskoj farmakopeji treba da ima. Činjenica je da je politika ušla u ovu priču, a ovo, jednostavno, ne bi trebalo da bude teren za političke obračune, niti mi imamo vremena da se bavimo time.

Kako komentarišete to što je UKC RS u posljednje vrijeme, u pogledu uslova boravka i načina liječenja pacijenata, često na meti kritika javnosti?

Ne želim da vjerujem u činjenicu da bilo ko od kolega, u bilo kojoj ustanovi, želi da naudi pacijentu ili ne želi da mu se posveti. Svi oni su izuzetno opterećeni i daju svoj maksimum, u što sam se i sam uvjerio. Mislim da, u najmanju ruku, nije korektno prema UKC RS i tim ljudima da se govori na taj način. Ima mnogo više pozitivnih primjera, o kojima niko ne priča. Volio bih da u javnosti bude više priča o ljudima kojima je pomogao taj isti UKC RS ili bilo koja druga bolnica. Međutim, javnost ne želi takve informacije ili neko drugi ne želi da prenosi takve informacije.

Ipak, u javnost su otišle slike obroka, kuhinje, toaleta, koje pokazuju da situacija i nije baš najsjajnija?

Ja imam slike obroka porodilja i trudnica iz UKC RS koje pokazuju da hrana ni blizu nije onakva kakvom je predstavljena u javnosti. Naravno, ništa nije savršeno. Ali, ako postoji neka kritika, ima način kako se to rješava. Svaki put kada se bilo koja bolnica našla na udaru nekih kritika zbog pacijenata smo tražili način da to popravimo. Neke manjkavosti u UKC RS bismo sigurno do sada riješili da nije bilo epidemije. Jer, sve što se radi u bolničkom sektoru ne radi se zbog menadžmenta ili ministarstva, nego zbog pacijenata. Međutim, svjesni smo da je bilo i da će biti raznih priča o UKC RS i drugim bolnicama. Jer, ljudi koji su bolesni nesrećni su i nezadovoljni, i to je ljudski.

KRAJ EPIDEMIJE NEĆE BRZO

Ima li ikakve naznake kada bismo mogli da izađemo iz ove epidemije?

Ne treba da očekujemo da će se to desiti brzo. U suštini, možemo govoriti samo o tome da li ćemo kontrolisati epidemiju ili nećemo. Ona će još biti tu, jer ne možemo očekivati da virus jednostavno nestane iz populacije. Međutim, onog trenutka kad koronu budemo kontrolisali, kao što kontrolišemo virus gripa, onda možemo reći da nismo u epidemiji, ili da ćemo posljedično imati određene epidemijske talase.
Kad je riječ o vakcinaciji protiv korone u nekoj budućnosti, ona bi mogla doći u oblik vakcinacije protiv gripa. Biće sezonska vakcinacija koja će zahvatati populacije koje su najugroženije, kao što je slučaj i kod gripa, a to su stariji od 65 godina koji su, inače, lošijeg imuniteta, te oboljeli od određenih hroničnih bolesti. Vjerovatno će se ići u tom pravcu.