Škole sve praznije: Oko 450 školaraca godišnje ode iz RS

09.07.2020. | 19:59

Republika Srpska je u proteklih pet godina ostala bez 2.243 školaraca, čiji su ih roditelji ispisali iz škola, i to zbog odlaska u inostranstvo.

Podaci su zvanični, odnosno ovu evidenciju vodi Zavod za statistiku RS na osnovu podataka koje im dostavljaju nadležne institucije. Drugim riječima, godišnje gubimo oko 450 školaraca ili svake godine imamo 25 odjeljenja manje samo po tom, jednom osnovu. Ako se uzme u obzir da se sve manje djece rađa, onda je problem s najvažnijim resursom društva mnogo užareniji.

Takođe, znatno više osnovaca je otišlo u inostranstvo nego srednjoškolaca, što samo potvrđuje da mlađi ljudi, odnosno aktivna radna snaga odlazi u većem broju.

– Jedan kolega, prosvjetni radnik, požalio mi se prošle godine da se iz njegovog razreda u samo jednom mjesecu troje učenika ispisalo iz škole zbog odlaska u inostranstvo – kaže za Srpskainfo Dragan Gnjatić, predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture.

Kaže da se zbog ovih „strašnih podataka“ lično osjeća nelagodno i poraženo.

– I to ne samo u smislu svog posla nego uopšte kakva je budućnost. Nadležni bi trebalo da preduzmu određene mjere koje treba da budu konstantne i vidljive u smislu perspektive i sigurnosti u ovoj zemlji i to ne samo da će dobiti posao već da će imati pristojnu egzistenciju – navodi Gnjatić.

Priznaje da primjećuje da su njegove kolege zabrinute za svoj posao u budućnosti, jer se sve manje djece rađa, a i ovi koji pohađaju odlaze vani.

– Došli smo u poziciju da su neka odjeljenja na minimumu, ali u Ministarstvu imaju razumijevanja za te probleme. Ministarka je obećala da neće biti otpuštanja prosvjetnih radnika. Plan je da se ide s dokvalifikacijama – navodi Gnjatić.

Nemanja Đukić, sociolog, napominje da su ljudi najvažniji resurs u „normalnim društvima“.

– Kod nas, sudeći po nezvaničnoj politici elita i institucija, najvažnija društvena grupa su penzioneri, odnosno osobe starije od 60 godina. Njih po popisu ima nešto više od 297.000, što je oko 45 odsto realnog stanovništva Republike Srpske prije korone. Ovi stariji od 60 godina su najznačanija društvena grupa u našoj političkoj konstalaciji, jer su fiksno glasačko tjelo, oni glasaju najviše. U suštini je sve njima podređeno – objašnjava Đukić.

S druge strane, trenutna mlada generacija je, kako ocjenjuje, vjerovatno najznačajnija jer je napravila radikalan prekid s vlastitim roditeljima, odnosno slikom svijeta svojih roditelja i predaka.

– Svaka generacija prije toga je imala manji bunt prema prethodnoj, odnosno nastavljala je ono što je prethodna započela. Sada imamo radikalni prekid gdje mladi od 15 do 29 godina, plus ovi zreliji, prosto ne žele da učestvuju u stvarnosti svojih roditelja i odlaze. Dakle, mladi odlaze. Mladi su u pravu. Jer, imamo viška istorije, viška grešaka, generacije naših roditelja, generacija socijalnih kanibala koja je uništila vlastiti sistem koji je njih proizveo, a onda je uništila bilo kakvu mogućnost kroz odabir političkih elita. Oni su najznačajnija politička, društvena grupa. Oni glasaju. Takoreći, stariji od 60 godina ili ljudi bez budućnosti nama određuju budućnost. Zato su mladi u pravu i odlaze. Oni neće da učestvuju u stvarnosti svojih roditelja, neće da popravljaju, da se bave socijalnim inženjeringom nego prosto radikalno prekidaju i odlaze – obrazlaže Đukić.

Smatra da je demografsko pražnjenje naših prostora znatno veće nego što se zvanično prikazuje.

– Evo prijedloga za jedan eksperiment u Banjaluci: prošetajte se, recimo, po Obilićevu bilo kojim danom između 10 i 11 sati. Od deset ljudi koje sretnete njih devet su penzioneri – zaključuje Đukić.

Demografsko pražnjenje je, napominje, privremeno zaustavila pandemija koronavirusa.

Nastavnici najbolje primjećuju

Miroslav Popržen, predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola banjalučke regije, naglašava da nastavnici najbolje primjećuju manjak i odlazak đaka.

– Međutim, to je trend s kojim se teško možemo izboriti. I prije 50 godina, kada smo imali stabilniji sistem, ljudi su išli u Njemačku i Švajcarsku. To su zemlje koje su uvijek bile mamac za bolji život. Sada je odlazak mnogo jednostavniji i ljudi se brže odluče da odu. To je naša realnost i bojim se da će toga u budućnosti biti i više – smatra Popržen.

Ubijeđen je da ljudi ne vode djecu u inostranstvo jer smatraju da je u Srpskoj loše školovanje, već spajaju porodice, idu za egzistencijom.