SPC slavi svete mučenike Anikitija i Fotija: Ovu besjedu svaki vjernik treba da izgovori

25.08.2021. | 10:04

Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave svete mučenike Anikitija i Fotija.

Car Dioklecijan je jednom prilikom posjetio grad Nikomidiju sa zlom namjerom, da u njemu potpuno istrebi hrišćane. Kada je počeo da sprovodi svoj zli naum i bezdušno da muči vjernike, pojavi se pred njim sveti Anikita, jedan od gradonačelnika, i ispovijedi pred carem svoju vjeru u Hrista Gospoda, Boga ovaploćenog u tijelu radi našeg spasenja.

Uz to je rekao za statue idola da su gluvo i nijemo kamenje i da je klanjanje njima nedostojno razumnog čoveka. Razjaren car je naredio, da mu odsijeku jezik. No Anikita je silom Božjom i dalje zadržao moć govora. Tad car pusti lava na njega, ali lav poče da se umiljava oko njega.

U tom času Anikita sruši Herkulov hram ali cara to ne pokoleba i on nastavi sa najstrašnijim mučenjem. Fotije, Anikitin rođak, kada je vidio muke Anikitijeve, poljubi ga i reče caru: “O idolopokloniče, postidi se, bogovi su tvoji ništavila!”

Na to car naredi da ga odmah mačem posijeku. Ali dželat, dignuvši ruku na svetog Fotija, sam sebe udari mačem i umre. Poslije dugih muka baciše ih obojicu u tamnicu, u kojoj su proveli tri godine. Nakon toga ih izvedoše i baciše u ogromnu, zažarenu peć. Tada mnogi hrišćani, ljudi, žene i djeca svojevoljno uđoše za njima u oganj uzvikujući: “Hrišćani smo! Poštujemo Boga jedinoga” I iz ognja se začu hrišćanska molitva, kojom su zahvaljivali Bogu za smrt mučeničku.

Sveti Nikita i Fotije prizivaju se u molitvama pri jeleosvećenju i vodoosvećenju i u narodu se vjeruje da na današnji dan treba izgovoriti svojevrsnu besjedu kako bi vam “krenulo nabolje”.

Ovo je besjeda koju bi, ako ste vjernik, obavezno trebalo da izgovorite danas:

“Nauči se poštovati i voljeti male i proste ljude. Takvih je najviše na zemlji, takvih je najviše i u carstvu Božjem. Kod njih nema gordosti, tj. osnovnog bezumlja, od koga boluju duše bogatih i silnih ovoga svijeta. Oni izvršavaju svoju dužnost u ovome svetu često savršeno, pa ipak im izgleda smiješno, kad ih neko hvali za to; dok velikaši traže pohvalu za svako svoje djelo, često i nesavršeno izvršeno”.