Stradali u tri rata: Parastos Srbima u srebreničkom selu Brežani
30.06.2024. | 14:35U srebreničkom selu Brežani danas je služen parastos za 32 mještanina, od kojih su 18 na današnji dan prije 32 godine pobile muslimanske snage iz Srebrenice i okolnih sela.
Ovdje se desio stravičan zločin nad srpskim narodom i bolno je, a za pravosuđe BiH sramno, što za to još niko nije odgovarao.
Za ovaj zločin, kao i za ostale masovne zločine nad Srbima srebreničkog kraja, još niko nije odgovarao pred sudovima, iako su žrtve ubijane na najsvirepiji način u svojim kućama i dvorištima. Neki su ubijeni, odnosno zapaljeni, na spavanju u kućama.
Sprovodeći genocidne namjere da pobiju i zatru sve što je srpsko, jake muslimanske snage iz okolnih sela i Srebrenice prije 32 godine napale su ovo srpsko selo i pobile civile na svojim ognjištima.
Ovo je jedan u nizu zločina bez kazne, počinjenih nad Srbima ovog kraja u okviru planskog etničkog čišćenja i uništavanja svega što je srpsko na ovom prostoru, koje su muslimansko političko i vojno rukovodstvo kontinuirano sprovodili u srednjem Podrinju.
Preživjeli članovi porodica Rankić, Josipović i Milošević prije parastosa obišli su spomen-ploče članovima njihovih porodica podignutih na mjestu gdje su ubijeni, nekoliko stotina metara prije centralnog spomenika gdje je služen parastos.
Tu su ubijeni, a i pronađeni posmrtni ostaci Dragislava, Miroslava i Milisava Rankića, LJubomira i LJubiše Josipovića i Vidoja Miloševića, dok osamdesetosmogodišnji starac Stanko Milošević još nije pronađen.
Milorad Marjanović, koji je bio u selu kada je napadnuto u ranu zoru oko 4,30 časova, kaže da su napali sa svih strana i ubijali su sve što su stigli, a preživjeli su samo oni koji su se dočepali šume i šikara.
“Bilo je strašno. Probudile su nas granate sa Osmača koje su padale oko kuća. Pucalo je sa svih strana. Od pucnjave, urlika, vikanja, galame i lupanja raznim predmetima stvorila se nesnošljiva buka. Upadali su u kuće i klali, ubijali ili palili žive ljude. Ubijali su i palili civile u kućama”, prisjeća se Marjanović.
On ističe da su muslimani pod komandom Nasera Orića upali u selo ubijali, pljačkali, palili, a niko nije odgovarao, što je sramota za sudstvo BiH, Haški tribunal i cijeli svijet.
“Obnovili smo spomenik i na novim spomen-pločama napisali istoriju stradanja našeg sela da mlađi znaju i da žrtve ne budu zaboravljene, da prenesemo na mlade da ne dožive istu sudbinu i stradanje, jer muslimanski vjerski lideri svake godine u Potočarima pozivaju na osvetu govoreći `neka osveta bude pravda`, a za zločine nad Srbima nikog ne osuđuju”, naglašava Marjanović.
Preživjeli pričaju da su zločinci neke mještane uhvatili i odveli žive i da se još vode kao nestali.
Posmrtni ostaci Stanka Miloševića i gluvonijemih Dostane i Krstine Lazić, uprkos svim naporima i traženju nikada nisu nađeni, niti je ko odgovarao za zločin u ovom i ostalim srpskim selima u srebreničkoj opštini.
To unosi dodatno nepovjerenje u institucije na niovu BiH i onemogućava proces međunacionalnog pomirenje i stvaranja povjerenja među preostalim stanovnicima ove opštine, smatraju članovi porodica nestalih.
Preživjeli podsjećaju da su muslimanske snage najprije u ranim jutarnjim časovima opkolile selo i započele pucnjavu, uz urlanje i ubijanje svih koje su stigli.
Mileva Rankić preživjela je napad na ovo selo, ali je tog dana ostala bez sinova – dvadesetogodišnjeg Miroslava i dvije godine starijeg Dragoslava, kao i muža Milisava.
“Ovdje su mi pobili djecu i muža. Prislužujemo im svijeće za pokoj duša. Ubi ih vojska Nasera Orića. Napadoše, pobiše koga su stigli, opljačkaše, sve popališe i niko ništa. Niko ne odgovara za ovoliko pobijenih ljudi kod svojih kuća. Gdje je pravda i šta rade sudovi?”, pita ova starica.
Mileva je izgubila vjeru u pravosuđe i očekuje da će one koji su joj ubili supruga i sinove na kućnom pragu stići Božija pravda umjesto zemaljske nepravde.
“Godine prolaze, a niko ne reaguje i niko ne odgovara za ubijenu moju i djecu mnogih Srpkinja”, priča ova majka uzdišući i žaleći što umjesto djece “Bog nije uzeo nju toga dana”.
Načelnik opštine Srebrenica Mladen Grujičić rekao je da su Brežani samo jedno od brojnih srpskih sela koja su uništena u posljednjem ratu u BiH.
“Ovdje je na današnji dan 1992. godine poginulo 18 mještana, Srba, većinom civila. Oni su bili kod svojih kuća. Niko zbog tog zločina nije odgovarao. Gajimo sjećanja na te žrtve i nikada ih nećemo zaboraviti. Prenosimo na mlađe to saznanje, a ne vjerujemo u pravosuđe BiH”, kaže Grujičić.
On je dodao da za 32 godine nikog nisu procesuirali za zločine nad srebreničkim Srbima, ali vjeruje da će zločince stići Božija kazna.
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da su zločin u najvećem srebreničkom srpskom selu počinile komšije muslimani iz susjednih sela i iz Srebrenice i da je neprihvatljivo da još niko nije odgovarao.
“Za pravosuđe BiH i Haški tribunal Srbi su žrtve drugog reda. Omalovažavaju nas i naše porodice. O tome je više besmisleno govoriti, ali nikada nećemo odustati od borbe za istinu i za odgovornost zločinaca”, istakao je Kojić.
On kaže da su muslimanske jedinice ubijale djecu, starce i žene i da je selo u kome je bilo sedamdesetak mještana napalo više od hiljadu vojnika, što govori o jasnim genocidnim namjerama da se uništi sve srpsko i zatru tragovi srpskog postojanja.
Kojić kaže da se još 49 Srba iz srebreničke opštine, od kojih troje iz Brežana, vode kao nestali.
Prema njegovim riječima, zna se ko su žrtve, kada su i kako ubijene, ko je to učinio i na Tužilaštvu BiH je da to dokumentuje i podigne optužnicu ili da nađe dokaze, a ne da procjenjuje da nema dovoljno dokaza za podizanje optužnica.
On je istakao da svijet ipak polako saznaje i shvata istinu o srpskom stradanju i muslimanskim zločinima u građanskom ratu u BiH, što je potvrdilo i glasanje za sramnu rezoluciju o Srebrenici za koju većina članica UN nije glasala.
Pod okriljem noći i jutarnje magle, te zahvaljujući poznavanju terena, neki mještani su uspjeli da pobjegnu u okolne šumarke ili da se sakriju u paprat i šikare oko sela. Tako sakriveni gledali su svirepa ubistva nedužnog stanovništva. Zarobljeni su mučeni, masakrirani i spaljivani, umirući u najvećim mukama.
Najstarija žrtva bio je osamdesetosmogodišnji Stanko Milošević, a najmlađa petnaestogodišnji LJubomir Josipović. Među ubijenima bilo je pet žena.
Milovan Milošević je tog dana ostao bez devetnaestogodišnjeg sina Vidoja i oca Stanka, koji je imao 88 godina. Zbog posljedica ranjavanja tog dana jedva se kreće uz pomoć štaka.
Predsjednik Savjeta mjesne zajednice Brežani Milan Rankić rekao je Srni da je od 70 predratnih kuća u Brežanima obnovljeno 30 i da se od 350 predratnih stanovnika, samo tridesetak vratilo i živi u selu.
“Selo je stradalo u oba svjetska rata, najviše u posljednjem Odbrambeno-otadžbinskom. Sve je uništeno, a niko nije odgovarao niti će pred ovakvim sudstvom BiH. Uzdamo se u Božiju pravdu i ona polako stiže zločince”, govori Milan.
On je, štiteći civile, bio jedan od rijetkih muškaraca koji se uspio izvući iz muslimanskog okruženja, a pored njega su poginulih njegov stric sa dvojicom sinova.
Ističe da u selu nema djece i da tu žive samo starija lica.
I pored velikog stradanja i malog broja povratnika u selo, Brežanci su smogli snage i sredstava da obnove spomenik i podignu spomen-ploče na kojima je ukratko ispisana istorija stradanja sela, započeli su izgradnju seoskog doma, a danas su najavili da žele da grade i crkvu u svom selu.
Selo Brežani je, kao i ostala sela u Podrinju u koja su upale muslimanske snage, u potpunosti opljačkano i spaljeno.
Parastos je prvi put služen i za 92 Srba iz Brežana nastradalih u Drugom svjetskom ratu i neutvrđenog broja strijeljanih u Prvom svjetskom ratu postaradalih od istog neprijatelja, komšija muslimana i njihovih potomaka.
Parastos je služio srebrenički sveštenik Aleksandar Mlađenović kod spomen-obilježja podignutog stradalim Brežancima u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
Prislužene su svijeće za pokoj duša nastradalih srpskih civila i vojnika i položeno je cvijeće uz spomen-obilježje, gdje su nedavno postavljene i dvije ploče u obliku krila na kojima je opisan počinjeni genocid nad Srbima iz ovog sela u tri rata u 20. vijeku i upisana imena ubijenih u Drugom svjetskom ratu.
Cvijeće su položile delegacije opštine Srebrenica, udruženja veterana, boračke i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila ove opštine.
