Studentica ne krije razočarenje: “Očitala bukvicu” ministru zbog stipendija

08.02.2022. | 08:31

Postignuti rezultati i ocjene izgleda danas nisu dovoljne, da bi institucije podržale obrazovanje takvih studenata… Jedan od primjera je Nevena Kljajić, diplomirani ekonomista sa ostvarenom prosječnom ocjenom 9.48 na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.

Trenutno je student postdiplomskih studija na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i paralelno na Univerzitetu u Banjaluci . Ipak sve to nije bilo dovoljno da dobije stipendiju Ministarstva.

Povodom 47 godina postojanja i rada Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, Nevena se javno oglasila na društvenim mrežama ne krijući ponos što je svoje najljepše studentske dane provela u ovoj ustanovi. Međutim, ne krije ni razočarenje zbog nedavno objavljenih rezultata konkursa za stipendije Ministarstva za naučnotehnološki razvoj u Vladi RS, kada ona nije stekla pravo na stipendiju, piše banjaluka.com.

Njeno obraćanje ministru Srđanu Rajčeviću, ali i ostalim zvaničnicima prenosimo u cjelosti.

“Danas ne krijem ponos, što sam svoje najljepše studentske dane provela u ovoj ustanovi. Pružila mi je mnogo, kako stručno tako i životno znanje, prenosi Banjaluka.com.

Ali zato ne krijem ni razočaranje u rad nekih drugih institucija, povodom jedne vrlo sitne stvari, koju bi svaki student zanemario, ali ja zato ovaj put neću.

Žao mi je studenata koji žele da ostave trag u svojoj struci, svojim djelima i postignućma, a koji nisu prepoznati i nagrađeni.

Povodom nedavno objavljenih rezultata konkursa za stipendije Ministarstva za naučnotehnološki razvoj u Vladi RS, prenosim obraćanje ministru gdinu Srđanu Rajčeviću, i ostalim zvaničnicima u gore navedenom ministarstvu.

Poslato 03.02.2022. I još je bez odgovora.

Poštovani ministre gdine Rajčeviću i uvaženi predstavnici ministarstva,

Može biti da ovo nije Vaša odgovornost i krivica. Samo želim da istaknem da predstavnici zvaničnih institucija nemaju potrebe da žale za odlaskom mladih prosperitetnih ljudi iz naše države, koji će svojim odlaskom iz nje sigurna sam u drugim državama biti prepoznati kao vrlo cijenjeni intelektualci i stručnjaci, ali i kao budućnost zemlje koja ih prepozna za razliku od ove naše. Kako stvari stoje u Republici Srpskoj je već odavno ugašeno svjetlo za njih. Bez obzira što nam konkursi za zaposlenje već unaprijed bivaju samo procedura forme radi, veliko je razočaranje jednog mladog studenta sa ambicijama, objavljena preliminarna rang lista stipendista drugog ciklusa studija na javnim visokoškolskim ustanovama Srpske.

Dok god za studente koji gaze ka višim akademskim ciklusima obrazovanja nema finansijskih sredstava za isplatu stipendija, a istovremeno se finansira određeni broj studenata sa privatnih fakulteta nama neće i ne može biti bolje.

Pitate li se kako se osjeća neko ko zaista ulaže u znanje?

Pitate li se što je sve manji broj novoupisanih studenata na javnim univerzitetima u RS?

A i zapitate li se zašto ljudi odlaze?

Ja se nakon ovog imam zapitati samo jedno. A to jedno jeste, koliko sebi dajem rok da ostanem u ovoj zemlji, čije ljude volim, na koje sam ponosna, a i gdje su me od malena učili da budem patriota. Hvala Bogu sve se ovo može nositi i u srcu daleko odavde.

Jer ovde kako stvari stoje nema mjesta za one koji su odlučili da se obrazuju, da idu pravim putem, da odlaze na konkurse za posao bez unaprijed “povučene veze” za isti.

Svjesna sam da sam sve ovo radila za sebe i nastaviću i dalje da radim, i naravno da radim samostalno bez ikakvog zaleđa. Jer znate kako, ne znači kod nas ništa prosjek ocjena od 9.48, stečena diploma Ekonomskog fakulteta za samo 4 godine i 2 mjeseca studiranja, trenutno upisane master studije u Banjaluci, ali i istovremeno upisani drugi ciklus studija na Ekonomskom fakultetu, Univerziteta u Beogradu, kao i ambicije po pitanju bavljenja naučno-istrazivackim radom.

Ništa, ne znači ništa. Jer da znači, bilo bi odavno prepoznato.

Prepoznale bi to sigurno institucije ako bi se bavile sprečavanjem snažnog odliva stanovništva. Prepoznale bi da im je stalo, ali očigledno nije. Hvalimo se izgradnjom infrastrukture u ruralnim područjima, saobraćajnica, rasvjete, kanalizacionih i vodovodnih mreža. Možda bi bilo za veći ponos pohvaliti se angažovanjem javnih institucija oko zaposlenja mladih ljudi, koji su vjerovali da kod nas ima mjesta za svako zanimanje i profesiju. Ali nema, nema ni konkursa, ni mjesta.

A kako vidim nema ni mjesta na rang listi stipendista. Doduše, ima. Pogotovo onih ispod crte, gdje sam svrstana. Ali nije ovo za mene poniženje. Niti ću ja ovim pismom poniziti nekoga, niti želim.

Želim samo da se zapitam od čega i kako da živi jedna mlada obrazovana osoba ovdje. Osoba koja nije jedina. Osoba koja je samo jedna u masi onih koja je aplicirala na skoro 90% oglasa za posao i bila ljubazno zamoljena da se nada novim otvorenim prilikama za zaposlenje. No, zbog toga mi manje više ni nije ni bilo teško.

I da. Ne brinite, ne bih se posebno obogatila od ove stipendije čak i da se proširi lista, jer tih 10 stipendija (da je sistem kakav treba da bude, a nikada neće biti ni blizu) bi trebalo da bude jedna mjesečna neto plata diplomiranog ekonomiste sa državnim fakultetom. Za sav uloženi, trud, rad i napor.

No, nismo mi ni bitni, osim što doprinosimo održavanju radnih mjesta zaposlenih na Zavodu za zapošljavanje RS, bar eto skromnim doprinosom da nas uvedu u bazu i ovjere radnu knjižicu svakog trećeg mjeseca”.