Sutra Polaganje pojasa Presvete Bogorodice: Evo zbog čega je ovaj praznik važan
12.09.2023. | 19:00Srpska pravoslavna crkva sutra obilježava praznik – Polaganje pojasa Presvete Bogorodice.
Riječ je o prazniku posvećenom jednoj od hrišćanskih relikvija – pojasu, koji je po predanju pripadao majci Isusa Hrista – Bogorodici Mariji. Pojas je isplela, navodno, od kamilje dlake sama Bogorodica, čuva se u svetogorskom manastiru Vatoped i predstavlja jedinu dragocjenost sačuvanu iz života Hristove majke.
Priča kaže da je nakon Bogorodičine smrti, Sveti Toma u grobu pronašao samo pojas – sve što je od Majke Božije ostalo nakon njenog uspenja. On ga je uzeo i čuvao ga kao relikviju do kraja života.
I sam pojas je imao zanimljivu istoriju – u prvim vijekovima čuvan je u Jerusalimu, da bi u 4. vijeku bio prenijet u Kapadokiju. Potom je stavljen u zlatni kovčeg i donijet u Carigrad gdje nije vađen sve do vremena Lava Mudrog.
Tada je, prema predanju, izliječio caricu Zoi kojoj tadašnji ljekari nisu mogli da pronađu lijeka, a ona je u znak zahvalnosti Presvetoj Bogorodici zlatnim koncem izvezla pojas koji je tako dobio svoj današnji izgled.
Polaganje pojasa Presvete Bogorodice se kao zvaničan crkveni praznik proslavlja od sredine 12. vijeka, prenosi ATV.
U našim krajevima ovaj neobični praznik najviše poštuju žene i parovi koji ne mogu da imaju djece. Oni na taj dan odlaze u crkve i manastire posvećene Bogorodici jer se vjeruje da će im molitve donijeti potomstvo. Ima i onih koji ovaj praznik proslavljaju kao krsnu slavu.
Pojas bio i kod kneza Lazara
Bogorodičin pojas je uprkos starosti, premještanjima i povremenim krađama ostao sačuvan sve do današnjih dana. Svetinja se više puta dijelila na dijelove i nalazila u raznim zemljama, za nju su ratovali i nosili je sa sobom u bitke kao garant pobjede.
Pojas se nalazio u Carigradu sve do 12. vijeka kada je poslije poraza cara Isaka od bugarskog cara Asama 1185. godine ukraden i prenesen u Bugarsku.
U 14. vijeku sudbina Bogorodičinog pojasa preplela se sa sudbinom našeg naroda. Naime, relikvija je dospjela u posjed kneza Lazara koji ju je brižno čuvao.
Upravo je srpski vladar bio taj koji je pojas, zajedno sa komadom Časnog krsta, poklonio hilandarskom manastiru Vatoped.