Sutra veoma važan praznik! Na Đurđic žene nikako ne smiju da rade ove stvari

15.11.2023. | 11:11

Srpska pravoslavna crkva /SPC/ sutra će obilježiti praznik prenošenja moštiju Svetog Georgija, u narodu poznat kao Đurđic.

Sveti Georgije, koji je kao Hristov vojnik odbio poslušnost caru Dioklecijanu, velikom progonitelju hrišćana, izjavivši da se ne plaši da umre za svoju vjeru, pogubljen je 303. godine.

Propovijedao je novozavjetnu vjeru i, prema predanju, čak je i carevu ženu Aleksandru uspio da preobrati u hrišćanstvo. Oboje su osuđeni na smrt odsijecanjem glave, a predanje kaže da je carica preminula prije izvršenja carske naredbe.

Na pravoslavnim ikonama i srednjovjekovnim freskama Sveti Đorđe je predstavljen kako – jašući na konju, u vojvodskom odijelu sa krstastim mačem – ubija aždaju, koja je simbol paganske vjere, dok se na ikonama za praznik Đurđic predstavlja u stojećem stavu sa kopljem ili mačem u ruci.

U pravoslavnim manastirima Sveti Đorđe je prvi u redu svetih ratnika sa štitom i krstastim mačem.

Sveti Georgije je veoma poštovan u srpskom narodu i slavi se dva puta godišnje – 16. novembra kao praznik prenošenja moštiju svetitelja – Đurđic, i 6. maja, kada se obilježava dan njegove smrti – Đurđevdan.

Običaji

Dani od Đurđica do Svetoga Mrate nazivaju se Mratinci ili Vučiji dani jer je sveti Mrata zaštitnik vukova. U vrijeme mratinaca ništa se ne daje iz kuće, ne prede se vuna i ništa se ne pere. Krojači i obućari odmaraju, a žene ne rade ručne radove.

Na ikonama za praznik Đurđic, ovaj svetac se predstavlja kao pješak u stojećem stavu sa kopljem ili mačem u ruci. U srednjevekovnim pravoslavnim hramovima i manastirima on je u redu sa svetim ratnicima, borcima za hrišćanstvo, koje predvodi sveti arhangel Mihajlo, predstavnik sila dobra i čistote novozavetne vjere.

Iako Đurđic nije crveno slovo, veoma je važan i poštovan praznik među vjernicima, pa se tako na ovaj dan ne rade teški poslovi i ručni radovi. Takođe, strogo je zabranjeno loviti vukove, jer će lovce u suprotnom zadesiti velika nesreća i maler koji će ih pratiti i cijele sljedeće godine. U selima zapadne Srbije u ove dane se klalo, ćuteći u ranu zoru na kućnom pragu, crno pile ili mlad crni petao.

Prethodno se piletu ili pjevcu zaveže crnim koncem kljun da ne bi pustio nikakvog glasa. Odsječena pileća glava vezivala se crvenim koncem o verige, pa se sa njom bajalo u vrijeme dolaska vukova, piše Magazin Novosti.